Prigodom boravka bečkoga nadbiskupa kardinala Christopha Schönborna u Međugorju, s njim je razgovarao Max Domej, Gebetsaktion Wien
U Lurdu i Fatimi Crkva je donijela svoj sud, svoj konačni sud, tek nakon što su događaji bili okončani. Do toga će i u ovom slučaju prije ili kasnije doći, ali i tu ostavljamo Majci Božjoj slobodne ruke…. Mislim da Međugorje može mirno nastaviti ići svojim putem s povjerenjem da će Crkva, Majka i Učiteljica, ovdje doista dobro pratiti put kojim se ide.
Kardinal: Ja ne mogu zataškati da ljudi dvadeset godina dolaze u Međugorje, kao i to što doživljavaju u Međugorju, da osjećaju blizinu Majke Božje. Ja još do sada nikada nisam bio u Međugorju. Ovdje sam prvi put, ali od trenutka od kako sam biskup, a to je od 1991. godine, jednostavno sam primijetio i kod nas kući plodove Međugorja.
Bruno Volpe razgovarao je s mons. Giovanniom Battistom Pichierriem, biskupom iz Trania, iz Pulje, koji pojašnjuje: “Oprez Crkve smatram prikladnim i opravdanim. Vidioci nastavljaju govoriti, stoga treba čekati. Ali ako vjernici listom tamo idu, sigurno postoji neki pozitivni razlog”.
Otac Juan-Carlos LISA proveo je u Međugorju deset mjeseci tijekom 2008. godine. Neposredno prije povratka u Argentinu dao je svoje svjedočanstvo za Radiopostaju MIR Međugorje i za Glasnik mira.
Mons. Bernardo Cazzaro, nadbiskup u miru nadbiskupije Puerto Montt (Čile) proveo je najveći dio svog života kao misionar u Čileu. Napustivši aktivnu biskupsku službu vratio se u rodnu Italiju da bi pomagao kao duhovni savjetnik i ispovjednik u marijanskom svetištu Monte Berico.
U svibnju 2007, za vrijeme jednog hodočašća u međugorje s jednom skupinom iz provincije Vittorio Veneto, u razgovoru s Lidijom Paris izrazio je svoje dojmove o Međugorju.
Nedugo nakon ukazanja Kraljice mira prodrlo je u javnost da se dijecezanski i franjevački svećenici u mostarskoj biskupiji ne slažu u svim pitanjima uređenja odnosa. Taj spor je, inače, otvoren prije više od stotinu godina i nažalost traje još i danas. Na mjesnoj razini ne bi bio ovako zaoštren da se mostarska biskupija ne nalazina području gdje se sjeku vjere, kulture i civilizacije, a na svjetskoj razini ne bi bio uopće značajan da se ne radi o biskupiji u kojoj se Gospa ukazala. Nedvojbeno je da utječe i na stav mjesne i cjelokupne Crkve u Hrvata prema Gospinim ukazanjima. Treba se samo prisjetiti da je u prvih nekoliko mjeseci mjesni biskup Pavao Žanić vjerovao u istinitost Gospinih ukazanja, a onda zbog samo njemu poznatih razloga promijenio taj stav. Želećisačuvati tzv. biskupsku kolegijalnost biskupi Crkve u Hrvata otada se nastoje uzdržati od izjava. Slijedili su ih i drugi poznati crkveni ljudi. Ipak, neprestano je bilo značajnih iznimaka.
Prije nekoliko godina, kad sam bio biskup u Louisiani, vjerojatno 1988., bio sam na prvom „Ad Limina“ posjetu Svetom Ocu u Rimu.
Sa mnom su bili i drugi biskupi Louisiane i, prema običaju koji je gajio papa Ivan Pavao II., bili smo pozvani kod njega na ručak. Za stolom s njim bilo nas je osam.
Bila je poslužena juha. Biskup Stanley Ott iz Baton Rouge, Louisiana, koji je u međuvremenu preminuo, upitao je Svetog Oca: „Sveti Oče, što mislite o Međugorju?“
B.P.H. – U sva tri mjesta hodočašća, Gospa nas poziva na kajanje, oprost i molitvu. U ovom aspektu poruke ova tri ukazanja su slična. Međutim, razlika u Međugorju je što ukazanja traju već 23 godine. Intenzitet nastavka nadnaravnog ne jenjava i ne opada svih ovih godina, a rezultira da se još veći broj intelektualaca ovdje obraća.
Kada su 24., odnosno 25. lipnja 1981. započela Gospina ukazanja u župi Međugorje u biskupiji Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanjskoj, u koju spada župa Međugorje, biskupom je bio Pavao Žanić (1971 - 1993). Naslijedio ga je dr. Ratko Perić.