Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]  | Knjiga gostiju

www.medjugorje.ws » PDA version » Medjugorje News & Articles » Biskupi u Međugorju i o Međugorju

Biskupi u Međugorju i o Međugorju

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

Biskupi u Međugorju i o Međugorju, I

Posjeti Biskupa

Od 12. do 15 listopada u Međugorju je boravio msgr. Joseph Das iz indijske biskupije Berhampur. U njedjelju 15. listopada predvodio je misno slavlje za hodočasnike engleskog jezičnog područja kojom prigodom je i propovijedao. Ovo je inače njegov prvi posjet Međugorju.

26. listopada na putu prema Dubrovniku, u pratnji don Ante Luburića, kancelara Mostarsko-duvanjske biskupije, Međugorje je posjetio i biskup iz Mexica msgr.Florencio Olvera Ochoa iz biskupije Tabasco. Izjavio je kako je želio posjetiti Međugorje budući da veliki broj njegovih vjernika hodočasti u ovo mjesto.

Koncem listopada u Međugorju su boravila još četiri biskupa. U organizaciji jedne američke agencije, zajedno s oko 700 hodočasnika, ova četvorica biskupa su na višednevnom hodočašću po marijanskim svetištima diljem Europe. Jedno od mjesta u kojima su se zadržali u molitvi bilo je i Međugorje. Bili su to: msgr. Leo Drona iz biskupije San Jose, Filipini; msgr. Nestor CariZo, generalni tajnik biskupske konferencije Filipina; msgr. Cirilo Almario, biskup u miru iz biskupije Malolos s Filipina, te msgr. Nicodemus Kirima, nadbiskup iz Nyeria u Keniji.

Posjet talijanskog biskupa

Koncem rujna u dvodnevnom posjetu Međugorju bio je umirovljeni biskup msgr. Janez Moretti. Msgr. Moretti je prije umirovljenja obavljao službu apostolskog nuncija u Bruxullesu u Belgiji.

Biskup Saint Vincenta i Granade Mladima

Na nedavno završenom 11. međunarodnom molitvenomsusretu mladih na temu: "Riječ je tijelom postala i prebivala među nama", jedan od predavača bio je msgr. Robert Rivas, biskup Kingstowna, Saint Vincent i Granada. Tom prigodom obratio se okupljenoj mladeži:

"Dragi mladi!

Pišem vam u duhu velike Jubilarne godine. Velika je povlastica biti s vama ovdje u Međugorju za Međunarodni molitveni susret mladih. Hvala vam što ste poslušali i odazvali se Gospinom pozivu na susret u ovoj oazi mira, pobožnosti i duhovne obnove. Divim vam se što dolazite s mnogih kontinenata da svjedočite vašu vjeru u Isusa Krista, Marijina Sina. Hvala vam što ste došli na susret s Isusom u ovoj Jubilarnoj godini.

Naše veliko jubilarno ispovijedanje vjere usredotočeno je na Krista u otajstvu njegova Utjelovljenja. Sveti Ivan, ljubljeni učenik, poziva nas da se duboko zagledamo u otajstvo Utjelovljenja i Rođenja Kristova kada zapisuje u svom Evanđelju: ‘Riječ je tijelom postala i prebivala među nama. To su riječi života. Pokazuju kako nam je Bog došao blizu. Božansko je dodirnulo čovječansko. Sve ono što je čekalo, zapravo svo stvorenje, poskočilo je od radosti pri najavi Kristova rođenja. To je veliki događaj koji slavimo u ovoj Jubilarnoj godini. Mladi, neka vam danas srce poskoči od radosti, jer vaš Bog prebiva među vama.

‘Riječ je tijelom postala i prebivala među nama ‘ (Iv 1,4)

Marija je u srcu ovog velikog otajstva vjere. Ona je rekla da Bogu i dala nam je Krista. Kristovo rođenje otvara vrata najveće ljubavne priče koja je ikada bila ispričana ili napisana. Opet nas sveti Ivan uvodi u srce priče: ‘Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.‘ (Iv 3,16) Marija nosi tu utjelovljenu ljubav. Njezina poruka vama, mladim ljudima, jest da budete nositelji te ljubavi vašim prijateljima i mladima vaše generacije na početku ovog novog tisućljeća. Mi smo svi sudionici te velike ljubavne priče koja treba biti življena i pričana sve do kraja vremena. Isus je obećao da će biti s nama zauvijek. To je ljubav, ljubav koja vječno traje. Naša vjera u Isusa Krista je najdragocjeniji dar ljubavi koji možemo podijeliti s drugima. Uvijek se sjetite majčinskih riječi upućenih vama: ‘Što god vam rekne, učinite!‘

‘Riječ je tijelom postala i prebivala među nama ‘ (Iv 1,4)

Isus je sam sebe oplijenio (Fil 2,7) i s nama se identificirao u svemu osim u grijehu (Heb 4,14-16). Isus zato zna na čemu je s nama. A kakav je naš odnos prema Isusu? Naš Sveti Otac, papa Ivan Pavao II. kaže da Isus od mladih očekuje velike stvari. Doista, na početku ovog novog tisućljeća u vaše je ruke položena velika odgovornost: Primiti vjeru, sačuvati vjeru i predati vjeru vašoj generaciji i budućim generacijama. Zato ne smijete čekati da vidite što će drugi učiniti. Vi morate biti svjetlost! Imate li vi, mladi kršćani i kršćanke, viziju kako ići naprijed? Imate li plan kako ćete produbiti i ojačati vaš angažman prema Kristu? Odnos prema Isusu je angažman koji traži energiju i žar vaše mladosti. Dajte danas Kristu vaš mladenački žar! Oplijenite se u službi i u ljubavi prema drugima. Vi možete donijeti velike promjene u Crkvi i u društvu.

Ne bojte se postati sveci novog tisućljeća! (15. svjetski dan mladih, poruka Svetog Oca, N°3), ne bojte se biti žene i muževi nade. Vaši biskupi računaju na vas! Crkva računa na vas. U svojoj poruci za vas prilikom ovogodišnjeg Svjetskog dana mladih, Sveti Otac vam ukazuje na Krista kao onoga koji je ovdje za vas i kojemu vam valja ići. Papa vam kaže: Ne idite nikome osim Kristu. Ne tražite nigdje drugdje ono što vam samo on može dati. (N°3)

Trudite se uvijek da posvuda, u svemu i u svakome nađete Krista. Prepoznajte ga u izobličenim licima mladih vaše generacije. Čujte njegov krik u kricima siromašnih, odbačenih i onih koje je slomilo trpljenje. Čujte zov za pravdom i brinite se za brige drugih. Susretnite Krista svaki dan u njegovoj Riječi i zaljubite se u njega u Euharistiji. Neka vaša molitva bude hranjena euharistijskim klanjanjem. Naši su životi prazni bez osobnog odnosa prema Kristu. Neka to bude jedan od vaših mladenačkih prioriteta. Krist hoće da budete sretni. Zato radosno živite svoj život. Isus nije došao da vam oduzme radost nego da po njemu upoznate pravu radost.

‘Riječ je tijelom postala i prebivala među nama ‘ (Iv 1,4)

Mladi, pozivam vas da izaberete Boga za cijeli svoj život, neka to bude vaš životni izbor. Postanite misionari života. Slušajte, poput Marije, poticaje Duha Svetoga i spremno idite tamo gdje vas Krist treba kao svoje predstavnike. Ne bojte se. Isus, Riječ Tijelom postala, Kruh života, vaš brat, je s vama!

Blagoslivljam vaše obitelji, vaše svećenike, redovnike i prijatelje.

Gospe naša, Kraljice Mira, moli za nas!

Međugorje, 3. kolovoza 2000."

Posjet Belgijskog biskupa

Polovicom srpnja Međugorje je posjetio biskup belgijskog grada Namour-a msgr. Leonard Andre- Mutien. U Međugorju je boravio tri dana. Tom prigodom fra Slavko Barbarić razogvarao je s msgr. Leonardom za Glas mira. U nastavku donosimo dio toga razgovora:

AML: Međugorje sam susreo preko mojih bogoslova. Kad sam bio rektor bogoslovije St-Paul u Louvain-la-Neuve, 1982. i 1983., neki od mojih bogoslova išli su u Međugorje. To je bilo na samom početku ukaznja. Nikad prije nisam čuo o tome govoriti. Nekoliko bogoslova je došlo k meni tražiti dopuštenje da za vrijeme praznika odu u Međugorje. Nisam ništa znao o tome, i pitao sam ih postoji li stav Crkve u svezi s Međugorjem. Rekli su mi da ne, da je to počelo prije nekoliko godina, te da se čini da se Djevica tamo ukazuje. Dali su mi jedan članak na čitanje i rekao sam im: idite vidjeti, idite vidjeti! Nekoliko puta su mi o tome govorili pa sam 1984. i sam odlučio otići vidjeti. Nas četvero svećenika s bogoslovije došli smo u Međugorje u lipnju 1984. Moram reći da ono što sam vidio u župnoj crkvi 1984., tu pučku pobožnost, način na koji se moli krunica, slavi Euharistija, susret koji sam imao s vidiocima dva puta za vrijeme “ukazanja” u sakristiji - sve to mi se činilo vrlo pozitivnim, posebno način na koji se ovdje molilo.

GM: Koliko puta ste već došli u Međugorje?

AML: Ovo mi je drugi posjet. Prvi sam put, dakle, došao 1984. Zadržao sam vrlo pozitivan dojam o onome što sam tu vidio. Kasnije sam bio informiran. Čitao sam knjige oca Laurentina, ne sve, ali nekolicinu. Pročitao sam nekoliko članaka, dakle, zanimao sam se. Posebno, dok sam bio profesor u Louvain-u, vidio sam među studentima neke koji su bili u Međugorju i koji su tu otkrili molitvu, ispovijed, Euharistiju i post i sjećam se da sam na bogosloviji počeo postiti petkom dosta redovito slijedeći primjer nekih mojih bogoslova ili drugih studenata koje sam susreo na sveučilištu i koji su postili nakon hodočašća u Međugorje. Kad sam postao biskup susreo sam vjernike moje biskupije koji su postili svakog petka, koji su otkrili sakramente zahvaljujući susretu s Međugorjem. Utvrdio sam da među bogoslovima redovito ima onih koji su doživjeli obraćenje i dobili zvanje zahvaljujući Međugorju. Sada imam tridesetak bogoslova, među kojima je njih nekoliko koji su ovdje doživjeli duhovno iskustvo koje je obilježilo njihovo zvanje. Takvi plodovi me zanimaju. Znam da po logici od krivih premisa možemo izvući točne zaključke. Pa ipak, činjenica da se toliko pozitivnih otkrića događa upravo zahvaljujući Međugorju pozitivan je dokaz u prilog Međugorja. Ja sam se, dakle, nastavio informirati i rekao sam da bih se jednog dana mogao i vratiti u Međugorje. U 2000. godini pomislio sam da bih mogao iskoristiti Jubilej za kratko hodočašće. Činjenica da u ovom trenutku u Francuskoj i u Belgiji postoji mnogo otpora prema međugorskim događanjima, knjiga koje kritiziraju Međugorje, potakla me da dođem i vidim vlastitim očima. Ne volim suditi stvari, situacije i osobe iz daleka, samo iz knjiga; radije osobno malo pogledam. Nakom što sam informirao mostarskog biskupa o svom dolasku, došao sam ovamo kao hodočasnik moliti, ali i osobno se uvjeriti, i moram reći da mi se ono što vidim u župnoj crkvi na pastoralnom planu čini jako dobro: molitva krunice, Euharistija, klanjanje, solidna pobožnost, uravnotežena pobožnost, prosvijetljena pobožnost. Što se međugorskih događaja tiče, nije na meni da se o tome izjasnim, to je na mjesnom biskupu, na biskupima Bosne i Hercegovine, da nakon detaljnog proučavanja situacije formuliraju sud o vjerodostojnosti ili nevjerodostojnosti ukazanja. To nije moja stvar! U svakom slučaju, prihvatit ću službeni sud Crkve.

GM: Zašto se u Crkvi oklijeva kad se vide dobri plodovi?

AML: Ja mislim da Crkva u svojoj mudrosti želi da se kod ovakvih fenomena najprije prouče činjenice, a tek onda plodovi. Mislim da je to pravilo koje je već formulirao kardinal Šeper kad je bio prefekt Kongregacije za nauk vjere. Najprije se proučava činjenice, a tek onda plodove. Proučavanje plodova nije dovoljno. Treba proučavati činjenice, ali obilatost pozitivnih plodova je po sebi pozitivan dokaz, iako mi se čini da ima, kao u svakoj ljudskoj stvari, i negativnih plodova. Gdje god ima ljudi ima i ljudskih stvari, katkada preljudskih. Kao i među 12 apostolač

GM: Odakle dolazi opozicija?

AML: Razumijem da se postavljaju pitanja o fenomenima Međugorja i da postoje prigovori protiv ukazanja u Međugorju. Razumijem da se na primjer postavljaju ovakva pitanja: mnoštvo ukazanja, činjenica da su na neki način predvidljiva, zna se kojeg dana. Razumijem da postoji otpor. Osobno nema mnogo apriornih zamisli o tome što bi Presveta Djevica trebala, a što ne bi trebala učiniti. Ja radije prihvaćam stvari, makar i uznemiruju moje osobne ideje, ali razumijem da se pitanja postavljaju i vjerujem da, prema onome što sam mogao vidjeti, u ovom fenomenu Međugorja ima bitnih stvari, ali ima i parazita. Vjerujem da postoji ono temeljno, ali i slučajnosti, jedno je više pozitivno, a drugo više negativno. U Lourdesu me se jako dojmilo svjedočanstvo Bernardice, rekao bih 100% čisto. Čini mi se da je ovdje oko središnjeg događaja bilo parazita. Razumijem da se postavljaju pitanja. Ostajem informiran i o pitanjima koja si postavljaju protivnici Međugorja. Treba ih čuti, i zato sam pročitao knjigu Joachima Boufflet-a od početka do kraja. Napisana je u polemičkom tonu koji mi se ne čini na mjestu, ali ima pravih pitanja koja su postavljena i koja jednog dana moraju dobiti jasan i povijesno utvrđen odgovor. Prihvaćam, dakle, ta pitanja, ali želim ostati otvoren događaju. Poznajem prijatelje biskupe kojima je pravilo ponašanja reći: “Pazi, ako smo otvoreni događaju Međugorja možda možemo ohrabriti nešto što nije vjerodostojno.”Postoji rizik. Ja sam osjetljiv više na suprotan rizik i kažem: “Isto tako je moguće da je Nebo govorilo ljudima na tom mjestu i ja ne želim preuzeti rizik da se apriori zatvorim toj milosti.” Postoje dva rizika: rizik da se prevarimo u Međugorju i rizik da prođemo pokraj jednog milosnog dara.

GM: Dara Neba?

AML: Želim da oni koji za to imaju milost i kompetenciju, mjesni biskup, biskupska Konferencija Bosne i Hercegovine, teološka i naučna komisija, nastave proučavati ovaj fenomen, da jednog dana formuliraju sud Crkve o onome što se je ovdje dogodilo. Do tada, između dva rizika, ja radije preuzimam rizik da budem preotvoren nego li rizik da se apriori zatvorim milosti Božjoj koja može djelovati na ovom mjestu. Zato, dakle, zauzimam stav otvorenosti u razboritosti.

GM: Mi franjevci, čekajući konačan sud, stavljamo se na službu osobama koje dolaze ovamo. Biskup nas smatra “neposlušnima” zbog “ukazanja”, ali mi nemamo nekog velikog izbora: ako ljudi dolaze ovamo, mi im moramo služitič

AML: Koliko mogu vidjeti, vaš pastoralni rad u župnoj crkvi ne temelji se na ukazanjima kao takvima. Čini mi se da se puno ne spominju ukazanja kad se slavi Euharistija i sakramenti. Katkada čak čujem: “Svi plodovi Međugorja dolaze jednostavno od činjenice da se slavi Euharistija, da se klanja Euharistiji, da se ispovijeda, da se moli. Plodovi, dakle, ako ih ima, ne dolaze od navodnih ukazanja nego od sakramenata Crkve.” To katkada čujem.

GM: Neki kažu: “Gdje ima molitve, ima milosti i čudesa.”

AML: Ta mi se logika ne čini sasvim točnom. Istina je da tamo gdje ima molitve, Euharistije, ispovijedi, plodovi dolaze. Ali ima mnogo drugih mjesta na svijetu gdje se moli, gdje se ispovijeda, gdje se slavi Euharistija, a nema iste vrste tako očitih plodova!

GM: Vi, dakle, mislite da se ta dimenzija može pripisati ukazanjima?

AML: Vjerujem da je to indikacija koju treba proučavati, indikacija koja navodi na razmišljanje. Redovito susrećem mlade koji misle na svećeništvo ili koji su imali duboko iskustvo obraćenja dolazeći ovamo, mnogo više nego u odnosu na druga mjesta i to mi nameće pitanja. Ne mogu prihvatiti bez rezerve da su plodovi Međugorja vezani jedino uz življenje sakramenata, njih se živi i na drugim mjestima. Ovdje postoji nešto što postavlja posebno pitanje. Nije na meni da se izrazim o realnosti tih osnova, ali postoji pitanje koje se ne može izbjeći.

GM: Na kraju, želite li ovdje dati neku poruku svijetu?

AML: Mislim da živimo u razdoblju koje na duhovnom planu zahtijeva hitnost. Uvjeren sam, kao i Papa Ivan Pavao II., da je vrijeme Jubileja vrijeme posebne milosti koje priprema, kao što je Ivan Pavao II. više puta rekao, novi izljev Duha Svetoga na Crkvu. Ono što očekujem od Međugorja je da doprinese pripremanju tog novog izljeva Duha Svetoga kojeg Crkva i svijet trebaju. Stoga mislim da je najnužnije koncentrirati se na najbitnije, kao što to vi ovdje radite, u ovoj župi: koncentrirati se na Euharistiju koja je izvor kršćanskog života, a za ostalo mislim da treba njegovati milost mira i tražiti da se razlučivanje u vezi Međugorja učini u najboljoj mogućoj klimi, za dobro Crkve.

GM: Molit ćemo za vas. Blagoslovite nas! Hvala!"

Posjet biskupa iz Brazila

Od 1. do 4. lipnja u Međugorju je bio msgr. Waldemar Chaves de Araujo sa skupinom hodočasnika iz Brazila. Prije njegova odlaska iz Međugorja s msgr. Araujom razgovarao je fra Slavko Barbarić. Razgovor donosimo u cijelosti.

S.B.: Preuzvišeni, recite našim čitateljima nešto o sebi?

WCH: Ja sam msgr. Waldemar Chaves de Araujo, biskup u biskupiji Sao Joao del Rei u Brazilu. Studirao sam u Brazilu i u Belgiji. Situacija u mojoj biskupiji je dobra. Razvio sam sa svojim svećenicima, redovnicima i laicima dobre odnose i imamo različite skupine aktivnih ljudi koji djeluju na različitim razinama. U ovo vrijeme organiziramo posebne susrete u župnim zajednicama, zatim na biskupijskoj i onda na regionalnoj razini. U mojoj biskupiji ima oko 300.000 vjernika, s 304 zajednice. Došao sam na hodočašće s malom skupinom iz Brazila koja je hodočastila u ovo mjesto posvećeno Marijinom nazočnošću. Molimo zajedno, razmišljamo, ostajemo u tišini. Ovo je moj prvi dolazak u Međugorje.

S.B.: Kad i kako ste čuli prvi put za Međugorje i kakvo je Vaše iskustvo?

WCH: Čitao sam izvještaje iz Međugorja o ukazanjima i sve što se događa, a razgovarao sam s ljudima, koji su ovamo hodočastili. Ja vjerujem da se Gospa ovdje ukazuje. Ona je Majka Isusova i Majka naša. Ona nam želi pomoći. Zato sam došao s ovom skupinom i živimo ove dane svjesni da je ona na poseban način s nama kao Majka. Moje je iskustvo da je ovo zaista pravo mjesto molitve. Mogu reći da sam uvijek njegovao pobožnost prema Mariji, ali sam je ovdje još obnovio i produbio. Zaista, nemam nikakvih poteškoća vjerovati da se Ona ovdje ukazuje. Bog djeluje kako hoće i kad hoće i na ovaj način je odlučio djelovati u Međugorju.

S.B.: Imate li neku poruku župljanima, hodočasnicima i uopće ljudima?

WCH: Moja poruka iz Međugorja je poruka nade. Tko god se odluči za pravu pobožnost prema Mariji i čini ono što ona govori, on će susresti Isusa, a Isus daje nadu. Tko god počne živjeti sakramente, kao što sam vidio da se ovdje živi – misno slavlje, ispovijed, klanjanje, molitva - njegov će životni put bit ispunjen nadom i mirom. S Marijom je naš put siguran. Prihvatite ono što ona govori, ona poznaje Put, poznaje svoga Sina i pomoći će nam na našem putu do konačne domovine u nebu. Bog neka Vas sve blagoslovi.Molit ću za sve vas.

 

 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]