Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]  | Knjiga gostiju

www.medjugorje.ws » PDA version » Medjugorje News & Articles » Biskupi u Međugorju i o Međugorju » Biskupi u Međugorju i o Međugorju, IX - Biskupi u Međugorju i o Međugorju

Biskupi u Međugorju i o Međugorju

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

Biskupi u Međugorju i o Međugorju, IX

Ugandski biskupi o Međugorju

Kao Što smo objavili u br. 65 Press Bulletin-a od 8. do 15. svibnja 1997 u posjetu svetiŠtu Kraljice Mira u Međugorju bila su tri biskupa iz Ugande: Frederick Drandua, Deogratias Byabazaire i Joseph Oyanga. U proŠlom broju objavili smo u cijelosti zanimljivu propovijed msgr. Drandua, a u ovom broju donosimo vam kratke izjave svih trojice biskupa.

MSGR. DEOGRATIAS BYABAZAIRE, biskup iz Hoime. Zare­en za sveŠenika 1969., a za biskupa 1990.

O svom iskustvu Međugorja kaže. "Proveo sam u Međugorju tjedan dana i osjetio da je ozraČje puno molitve, mira, prijateljstva. Susreo sam mnoge ljude koji zaista mole i traže molitvu. IŠao sam na Križveac i na i na Podbrdo. Vidio sam mnoge ljude kako mole. Ja sam se bojao poŠi gore. No, kad sam doŠao na vrh, osjeŠao sam se zaista sretnim. Oba brda su za mene bila lijepa iskustva. Mnogo sam molio i vidio mnoge kako idu bosi i mole.

Duboko me se dojmila veČernja misa. Crkva je bila puna svaku veČer, a mnogo je ljudi vani sluŠalo misu. Iako ne razumiju jezik, bili su svi duboko sabrani u molitvi i pobožnosti. Ipak najljepŠi trenutak u veČernjemmolitvenom programu je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. Vidio sam veliki broj sveŠenika kako ispovijedaju i mnoŠtvo vjernika koji traže ispovjed.

Bio sam nazoČan i na vi­enju. Moj duboki dojam je bio da se radi o vjerodostojnom susretu.RazgovarajuŠi s vidiocima shavtio sam da se radi o zrelim i iskrenim osobama."

Po povratku kuŠi posebno Šu naglaŠavati kako je Gospin govor jednostavan i kako upravo svojom jednostavnoŠŠu prodire u srca svoje djece.

MSGR. FREDERICK DRANUBA, biskup Arua. Zare­en za sveŠenika 1970., a za biskupa 1986.

o svom doživljaju Međugorja kaže: "Ovo je zaista za mene veliko iskustvo. Posebno s molitvom. Ja ne mogu reći da se Gospa ne ukazuje. Vidioci to ponavljaju veŠ 15 godina. Uvijek govore o istoj poruci. Ne mijenjaju niŠta. Poruka je jednostavna: moliti, postiti, vjerovati, ispovijedati se, klanjati se. Upravo zbog toga mora se raditi o nadnaravnim dogadjajima, jer su oni postojani u jednoj poruci. Ljudi dolaze i mijenjaju svoj život. Mnogi se ispvovijedaju. Ja kao biskup u ovih 10 godina nisam skoro nikako ispovijedao. Ovdje su me ljudi neprestano molili da ih ispovijedim. Ispovijedao sam mnogo. Ovih dana sam ispovijedio preko 100 ljudi. Siguran sam da se Gospodin služi ovim mjestom u obraŠanju naroda. Po povratku kuŠi govorit Šu o molitvi krunice, a svećenicima Šu preporuČiti uvesti jedan dan u tjednu za klanjanje.

Prigodom svog posjeta Međugorju trojica ugandskih biskupa susrela su se i s msgr. Ratkom PeriŠem mjesnim biskupom. Evo Što je o tom susretu rekao msgr. Dranuba: 'Biskup PeriŠ mi je rekao da mu Međugorje nije problem, buduŠi da tu ljudi mole. Problem su mu franjevci, koji, po njegovu sudu, žele biti samostalni. Ja sam mu rekao: Međugorje neprestano govori o miru. Gospa poziva na promjenu srca i mir u srcu. Ne možete reći da si franjevci loŠi. Vi morate prihvatiti Činjenicu da se i Vi morate mijenjati. Onda Še se i franjevci promjeniti, te Še i mir biti moguŠ. Poruka mira se dogaa­a u VaŠoj biskupiji. Ona je namjenjena Vama i franjevcima. Imajte snaage poniziti se pred Gospom i poČeti moliti za mir. Molim Vas, dragi brate, radite na miru. Pozovite franjevce! Možda Še ih najprije doŠi samo nekoliko. Ne može se ssve dogoditi samo u jednom danu. Vi morate iŠi k njima, jer ste Vi pastir. recite im: Moj dragi sine, do­i, molim Te do­i. Ako budete tako Činili, siguran sam da Šete uspjeti. On je rekao: "PokuŠat Šu!" Kazao mi je da franjevci ne prihvaŠaju ni generala, ni Rim. Ja sam rekao: Ne. Rim hoŠe da bude mir, a Vi ovdje morate na tome konkretno raditi.'"

MSGR. JOSEPH OXYANGA, biskup Lire. SveŠenik je veŠ 33 godine, a biskup 8 godina. O svom iskustvu u svetiŠtu Kraljice mira kaže: "Ovo je mjesto razmiŠljanja, molitve. Svi koji ovamo do­u ostvaruju me­usobno zajedniŠtvo. Vidio sam ljude iz Europe, Amerike, Japana, Australije. Svi se osjeŠaju jedno. To je za mene bio snažan dojam. Ovdje se zaista moli. Ja nisam mogao iŠi na brda, ali me se vrlo dojmilo kad mi jejedna hodoČasnica donijela kamen sa brda. Klanjanje je poseban doživljaj. To je neŠto jedinstveno. Vidio sam ljude kako poste. U kuŠi gdje sam stanovao hodoČasnici nisu niŠta jeli za veČeru osim malo salate i kruha. To je duh pokore, žrtve, mrtvljenja, koji odavno nisam vidio. Ovo iskustvo Še mi dati snage govoriti ljudima o Gospi. Sada mi se Čini da joj nisam posveŠivao dovoljno pozornosti. Ona nam je blizu. To je glavna poruka ovoga mjesta."

Trojica Ugandskih biskupa u Međugorju

Biskupi s raznih strana svijeta i nadalje nastavljaju dolaziti u SvetiŠte Kraljice mira u Međugorju. Od 8. - 15. svibnja 1997. u posjet su doŠli ugandski biskupi Frederick Drandua, Deogratias Byabazaire i Joseph Oyanga. Rekli su da su prije nego Što su krenuli na put pitali papinskog nuncija u Ugandi, Luisa Roblesa Diaza, Što misli o ovome putovanju. On im je rekao: "Papa ne govori javno o Međugorju, ali ga podupire. Idite!"

DoživjevŠi duhovnost Međugorja, odluČili su zajedno s hodoČasnicima slaviti veČernju sv. misu 12. svibnja. Jedan od njih, Frederic Drandua, tom je prilikom i propovjedao. Zbog zanimljivosti njegovu propovijed donosimo u cjelosti.

"Draga braŠo i sestre!

Vrlo mi je drago veČeras ovu svetu misu slaviti zajedno s vama. U jednoj svojoj poslanici sv. Pavao pita zajednicu je li primila Duha Svetoga. VeČeras i ja vas pitam: jeste li primili Duha Svetoga? Pitam vas to stoga Što sada govorim engleski. Razumijete li me kada govorim? Ako kažete da, onda vi razumijete moj engleski. Ja vam jamČim da imam Duha Svetoga. Duh Sveti ima samo jedan jedini jezik. Svatko od nas može ga rzumjeti. Pitate se, vjerojatno, koji bi to jezik bio? Reći Šu vam to sada. To je jezik molitve. Razumijete li molitvu? Bog ima svoj jezik. Nema drugog jezika, osim jezika molitve. Bilo da molite na hrvatskom, na mom materinskom, engleskom ili bilo kojem drugom jeziku, to je jezik molitve. Svi smo mi, dakle, doŠli ovdje moliti i imamo Duha Svetoga, duha molitve. Svi smo se okupili oko oltara zbog molitve. Svi govorimo istim jezikom, svi razumijemo jedan drugoga, buduŠi da svi zajedno govorimo naŠemu nebeskom Ocu. Zar to nije divno?

Dolazim iz daleke zemlje Ugande za koju vjerojatno mnogi od vas i ne znate gdje se nalazi, ali sam doŠao ovdje moliti i govorim vama i svi Šete me razumjeti. Tako sam radostan da sam doŠao ovdje, u ovu Školu molitve. Nju je osnovala naŠa draga majka, naŠa Gospa. Htjela je da pro­emo kroz ovu Školu molitve.

Zanimljivo je da je ona tu Školu osnovala baŠ ovdje, u hrvatskoj domovini. Iz Čitavog svijeta dolazimo u ovu Školu molitve. Ovo Što se doga­a važno je i za vas Hrvate koji živite oko ove Škole ovdje. Nemojte nikada zaboraviti da baŠ mnoga djeca koja žive blizu Škole, propadnu u Školi. Prelako, naime, shvaŠaju svoje dužnosti misleŠi da nije potrebno uČiti, buduŠi da je Škola tu blizu i uvijek Še imati vremena za to. Oni koji dolaze izdaleka i možda moraju stanovati kraj Škole redovito prolaze bolje i uspijevaju dobiti diplomu. Možda bih vam mogao reći da sam dobio diplomu prije vas. Vidjelac Ivan proŠle veČeri dao mi je potvrdu za to. Rekao mi je da je Gospa rekla da je vrlo radosna zbog toga Što smo mi biskupi ovdje. Blagoslovila nas je, kao i sve naŠe biskupije, govoreći da postoji velika nada za naŠe biskupije. Sve ovo ja zovem diplomom ili potvrdom koju mi je dala Gospa. Je li itko od vas dobio jednu takvu potvrdu? Ovo je prvi put da ja dolazim ovdje u Međugorje. Moram sebi Čestitati da sam dobar uČenik, buduŠi da sam veŠ dobio diplomu. Vi Hrvati i vi drugi hodoČasnici, jeste li dobili jednu ovakvu diplomu? Ako niste, morate malo više raditi. Vi hodoČasnici koji ste izdaleka doŠli ovdje i doŠli ste ovdje teŠko raditi, uČiti, jeste li dobili ikakvu potvrdu za svoju Školu? UČinite barem toliko napora da dobijete potvrdu da ste uopće bili u Školi. Tu potvrdu dobiva svatko onaj tko dolazi na predavanja, znaČi svatko onaj tko dolazi ovdje na molitvu, tko se penje na brda, tko sluŠa Gospine poruke. Ako to niste uČinili, a doŠli ste ovdje, bojim se da neŠete dobiti potvrdu ni da ste bili u Školi. Jeste li sigurni da se želite vratiti kuŠi bez te potvrde? Mislim da bi bila velika Šteta kada ne biste dobili tu potvrdu. I vas, djeco, koji stanujete u ovom mjestu pozivam natjecati se sa svima koji dolaze izdaleka da pokažete da ste i vi dobri uČenici, da dolazite redovno na predavanja u ovu Školu molitve. Ne uČinite li to, bit Še to katastrofalno. Bilo bi pogreŠno kada ne biste primili milosti koje Bog daje u ovoj Školi molitve i milosti od one koja je zapoČela ovu Školu. Zamislite, Što bi to znaČilo kada ne biste položili ispite? Vi domaŠi morate se jako truditi položiti ispite u Gospinoj Školi zajedno s nama koji dolazimo izdaleka. Ja koji dolazim iz Ugande moram tako­er joŠ jako puno raditi. Moram iŠi i govoriti o ovoj Školi, Školi molitve. To je Škola za sve krŠŠane. Oni koji žele živjeti svoje krŠŠanstvo moraju se upisati u ovu Školu molitve. U njoj se pronalazi majČina ljubav prema djeci. Ta ljubav je velika i majka nikada neŠe dati neŠto pogreŠno svojoj djeci. Sjetite se onih Isusovih riječi: kada te dijete pita kruha, hoŠeŠ li mu dati kamen ili ako te pita ribu, zar ŠeŠ mu dati zmiju. Isus na vrlo sarkastiČan naČin dalje kaže, vi kao greŠnici koji znate izabrati darove svojoj djeci, Što mislite koje Še darove dati sami Bog? Zamislimo samo kakve Še nam darove dati Gospa koja je ustanovila ovu Školu. Zamolio bih vas da kada odete svojim kuŠama prona­ete joŠ mnogo uČenika koji žele uČiti u ovoj Gospinoj Školi. Kada se vratim svojoj kuŠi znam da Še mnogi krŠŠani, mnogi svećenici doŠi k meni. Pitat Še me Što im dobra imam reći i ponuditi? Reći Šu im da ovdje mogu dobiti dvije dobre stvari. Mogu izabrati jednu ili drugu ili izabrati obe. Znate li na koje dvije stvari mislim? Prva i glavna je molitva. Druga je prijateljstvo Hrvata, njihovo gostoprimstvo. Ja mislim da Šu uzeti obe, molitvu i gostoprimstvo. Netko je možda doŠao ovdje samo za molitvu ili samo za gostoprimstvo, uživanje. Dragi hodoČasnici, ja bih vas zamolio uzeti obe ove stvari,a ne samo jednu. Vama župljanima Hrvatima zahvalio bih za vaŠe prijateljstvo i za vaŠe gostoprimstvo, ali i za molitvu. Potrudili ste se da nam bude drago uzeti i jedno i drugo. Pozivate nas neprestano izdaleka doŠi ovdje, da u ovoj Školi molitve svatko može zavrŠiti i dobiti diplomu. Ako netko ne može diplomirati, ja bih ga zamolio da barem dobije potvrdu da je bio u ovoj Školi. Nije važno jeste li ovdje domaŠi ili dolazite izdaleka. elim vam obilje Božjeg blagoslova i Gospina blagoslova.

Prijedlog nadbiskupa Frane Franiăa

Doga­anja u župi Međugorje prodrla su u sve pore crkvenog života. Jedan od onih koji im se najprije protivio, a nakon Što je osobno doŠao i uvjerio se u ono Što se doga­a svim srcem ih poČeo Širiti, jest splitski nadbiskup (trenutno u mirovini) Frane FraniŠ. On je bio jedna od istaknutih liČnosti na II. vat. saboru. Zajedno s joŠ 500 drugih biskupa zalagao se za osudu marksistiČkog ateizma, iako je Sabor naČelno bio zauzeo stav ne izreći osudu, nego samo pozitivno izložiti krŠŠansku nauku. Ovo njegovo zauzimanje bilo je Čin velike osobne hrabrosti, buduŠi da je potjecao iz Hrvatske koju je bila okupirala komunistiČka Jugoslavija. Sabor je na kraju svoga zasjedanja u svojoj pastoralnoj konstituciji "Crkva u suvremenom svijetu" u broju 21 osudio deklarirano marksistiČki ateizam kao najradikalniji ateizam Što se pojavio u povijesti ČovjeČanstva.

Zbog svih svojih zasluga dobio je nagradu svoje rodne županije Splitsko - dalmatinske za životno djelo. Tom prigodom objavljen je s njim veliki razgovor pod naslovom "Komunizam ruŠi sve dobro" u hrvatskom dnevniku Slobodna Dalmacija (19. travnja 1997.). Odgovorio je i na slijedeŠe pitanje: "Premda ste dobili nagradu za životno djelo, VaŠe ideje i danas izazivaju dosta pozornosti u crkvenoj i civilnoj javnosti. Jedan od tih prijedloga je i da naŠa Crkve zavrŠnu sveČanost povodom Velikog jubileja (Jubilej 2.000 - op. P. B.) upriliČi u svetiŠtu Kraljice Mira u Međugorju." Odgovor je bio: "Da. To sam napisao u Crkvi u svijetu (hrvatski teoloŠki Časopis - op. P. B.) da bi 2001 godine naŠi biskupi s odobrenjem Svete Stolice, a papa Ivan Pavao II. je za to, mogli upriliČiti zahvalno slavlje Gospi u Međugorju za sve darove Što smo ih primili, a osobito za dar slobode jer je stvorena ni iz Čega, a to može biti samo djelo Božje po Gospinu zagovoru."

Hrvatski biskupi javno joŠ niŠta nisu odgovorili na gore izneseni prijedlog. Zacijelo bi to bio veliki doga­aj ne samo za Crkvu u Hrvata, nego i za sveopŠu Crkvu.

Biskupi Moged Elhachem i Franco Hillary u Međugorju

Papu Ivana Pavla II. na njegovu putu u Sarajevo, koje se do turske okupacije 1463. zvalo hrvatskim imenom Vrhbosna, pratilo je i 11 veleposlanika akreditiranih pri Svetoj stolici, vatikanski novinari, predstavnici državnog tajniŠtva i biskupi Moged Elhachim i Franco Hillary. Ova tridesettroČlana delegacija na svom je putu posjetila i SvetiŠte Kraljice Mira u Međugorju. Misno slavlje u SvetiŠtu predvodio je i propovjedao biskup Moged Elhachim. U svojoj propovjedi je rekao kako su svi skupa krenuli u Sarajevo ohrabriti Svetog Oca, te i sami dati skromni doprinos svojim molitvama za mir u Sarajevu, za mir u B i H, za mir na ovim prostorima. Nakon misnog slavlja fra Ivan Bradvica ih je odveo na Brdo ukazanja. Tu su svi zajedniČki molili i razgovarali o doga­ajima u župi Međugorje. Na rastanku je biskup Elhachem rekao da je doŠao moliti i za mir u svojoj napaŠenoj domovini Libanonu. Biskup Franco Hillary iz New Yorka je naglasio da je ovo njegov drugi posjet Međugorju i da ovamo rado dolazi, buduŠi da osjeŠa prisustvo Kraljice mira u svome životu i radu. Hrvatski veleposlanik pri Svetoj stolici Ive LivljaniŠ, koji je ujedno bi vo­a puta, izjavio je da je veliko Čudo samo po sebi Što u ova suvremena vremena mnoŠtvo ljudi dolazi u Međugorje i tu moli. Nadodao je i da su veleposlanici bili glavni pokretaČi i promicatelji puta u Međugorje.

Posjet njemačkog vojnog biskupa, Travanj 1997

Proteklih dana Međugorje je posjetio i jedan vojni biskup. Bio je to msgr. Johanes Dyba, biskup njemaČkog grada Fulde. DoŠao je u posjet njemaČkim postrojbama SFOR-a koje se nalaze u Bosni i Hercegovini. "Na tom putu Međugorje je bilo nezaobilazno" - kazao je msgr. Dyba koji je u SvetiŠte Kraljice mira doŠao sa skupinom njemaČkih Časnika i vojnika. Nakon posjeta SvetiŠtu zadržao se u dužem i srdaČnom razgovoru s me­ugorskim franjevcima koji su ga upoznali s doga­anjima vezanim za Gospina ukazanja u ovoj župi.

 

 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]