Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]  | Knjiga gostiju

www.medjugorje.ws » PDA version » Medjugorje News & Articles » Povijesno teološki kontekst Međugorskih ukazanja » Dosadašnji pastoral i terapeutska uloga Međugorja - Povijesno teološki kontekst Međugorskih ukazanja

Povijesno teološki kontekst Međugorskih ukazanja

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Polski

Dosadašnji pastoral i terapeutska uloga Međugorja

Suvremena duhovna situacija iziskuje od Crkve premišljanje vlastitog pastorala. Ako je dosadašnji pastoral bio usmjeren na discipliniranje vjernika, odsada je smisao pastorala osposobljavanje vjernika za životnu borbu jer je odluka za život istodobno preambula za vjeru. Odatle onda nužnost suodnosa vjere i molitve. Suvremenom čovjeku mora biti jasno da su temelji vjere u molitvi jer molitva, shvaćena u svome nutarnjem ustroju, prihvaća problem Boga i na njega odgovara u punom smislu riječi. Vjera i molitva su, a to je Međugorje pokazalo bezbroj puta, ključ za bogatiji život, život razumijevanja i prihvata, praštanja i povezanosti, sigurnosti i predanja, mira i radosti. Takvoj vjeri pripada budućnost i samo prema takvoj vjeri smjera Međugorje sa svime što se ondje događa već punih četrnaest godina. Takva vjera uključuje i prihvaća slobodu kao konačni cilj svih čovjekovih nastojanja te mir kao opći topos svih ljudskih nastojanja u ovome stoljeću, mir ne kao odsutnost rata, već kao svenazočnost samoga Boga u svome stvorenju.

Međugorje se upravo takvim prezentira svijetu kroz nove oblike pastorala, osobnoga i evanđeoskog. Gotovo iz dana u dan potiče nas na optimizam, neustrašivost, unatoč svim mogućim ratnim i apokaliptičnim okružjima i trubama, zato jer je kršćanstvo vjera Radosne vijesti, radosne poruke o čovjekovu pozivu na slobodu, na život bez paralizirajućeg straha.

Suvremena gospodarska scena obilježena je povećavanjem logike tržišta, kapitala, kupoprodaje i brutonacionalnog produkta odnosno dohotka. To sa sobom povlači standardizaciju i nivelizaciju, sravnjivanje ne samo roba već i duhovnog izričaja, što vodi u nivelizaciju duša i uniformiranje mišljenja, prestanak ili gubitak osobne slobode oblikovanja. Mislilo se da je moguće američki ili zapadnoeuropski uzorak poslovanja prenijeti u komunistički ili treći svijet, ali su ti pokušaji zasad bankrotirali. Eurocentrizam je postao nešto poput prljave savjesti Europe što je bilo uočljivo prigodom proslave 500. obljetnice otkrića Amerike. Namjesto jedinstva i trijumfa imali smo gnjev i žalovanje te je povijest europskih otkrića i pobjeda postala povijest njezinih moralnih padova, grijeha i promašaja. Zato vjera u ovakvu ozračju nije nimalo lagan put. Tko ga takvim predstavlja, nasukat će se na njemu. Vjera stavlja pred nas izazove jer ona o čovjeku misli uzvišenije i bolje nego što čovjek misli sam o sebi.

Ako smo počeli ovo svoje izlaganje biblijskom usporedbom, onda bismo i učinkovitost Međugorja prebacili u biblijski kontekst, makar svaka usporedba hramlje. Učinkovitost Međugorja dade se usporediti s učinkovitošću i širenjem kršćanstva, napose u prvim kršćanskim stoljećima. Rimsko carstvo se izjedalo iznutra, izjedao ga rak koštane srži. Da bi se rak izliječio i organizam oživio, potrebno je presaditi koštanu moždinu. Kršćanstvo bijaše nešto poput svježe koštane moždine, ono je unijelo svježinu, novu srčiku i svijet je oživio. Ono je shvatilo doslovce Isusov nalog i poslanje: Naviještati, širiti Radosnu vijest i liječiti! Prisjetimo se završnih riječi Markova evanđelja te koji će sve znaci pratiti apostolski navještaj. Čovjek je u biti isti. Isus je liječeći navješćivao, navješćujući liječio. To dvoje je nerazdvojivo. Isus je učitelj i propovjednik, iscjelitelj i terapeut. To su dobro znali apostoli, to su u prvim stoljećima prihvatili i misionari koji su uz samu evangelizaciju nudili i zdravlje, psihičko, duhovno i fizičko. Suvremeni čovjek čezne za zdravljem i spasenjem i stoga mu treba terapeutska religija, terapeutski navještaj vjere. Jer što je drugo riječ salus grčki soteria njemački Heil, ako ne prvenstveno zdravlje, a tek potom spasenje? Mi to prevodimo sa spas, spasenje, apstraktnim pojmovljem, dok je to bilo uvijek konkretno zahvaćanje u čovjekovo biće u smislu cjelovitog ozdravljenja i iscjeljenja. Svaki naraštaj, svi ljudi svih vremena upravo za tim čeznu. Gdje pronaći spas i iscjeljenje? Vidimo što se danas nudi na tržištu ideja, na koji se način čovjeka kuša izliječiti, koliko je ponuda raznih iscjelitelja, nadriliječnika. Ista je duhovna situacija nazočna i u ranom kršćanstvu. Svijet je žudan zdravlja i spašenosti, a kršćanstvo je upravo u takvome gustišu i nepreglednoj šumi kojekakvih ponuda spasa i spasenja nadmašilo u svojoj posebitosti sve ostale religije i kultove. Ono je ostvarivalo što je i obećavalo. Pobjeda je bila zajamčena i prije nego su postavljeni teoretski temelji te pobjede. Namjesto mitskog Eskulapa odn. Asklepija imamo stvarnog Isusa Krista liječnika i pomoćnika, vođu i učitelja. Rano se kršćanstvo definiralo kao vjera ozdravljenja, istinske terapije, medicina duše i tijela, i upravo s kršćanstvom započinje u svijetu sustavna medicina i njega bolesnika. To je jedno od najvažnijih i najučinkovitijih područja kršćanskog djelovanja. Prisjetimo se ovdje samo završnih redaka knjige Otkrivenja, gdje se veli kako su oko Božjeg prijestolja stabla života što rađaju svaki mjesec, dvanaest puta godišnje i daju svoj plod. Lišće im služi za zdravlje poganima i ničeg više neće biti prokleta (Otk 22,2). Takvih se predstavlja i Međugorje u suvremenoj Crkvi i svijetu. Zar bi onoliki hrlili u Međugorje, da nisu bezbrojni iskusili iscjeljenje i spas?!

 

 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]