Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]  | Knjiga gostiju

www.medjugorje.ws » PDA version » Medjugorje News & Articles » Je li Međugorje duhovni pokret u Crkvi?

Je li Međugorje duhovni pokret u Crkvi?

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano, Polski
Content of the article
  1. I - Je li Međugorje duhovni pokret?
  2. II - Je li Međugorje pokret u Crkvi?
  3. III - Što je nužno učiniti!

Dirk Grothues, 1998.

Kad se spominje pojam MEĐUGORJE misli se na puno više nego samo na mjesto u Hercegovini koje nosi to ime. Misli se na pokret kojeg je ovo ime izazvalo otkada djeca svjedoče da im se, od 24. lipnja 1981. do danas ukazuje Gospa, Majka Božja, Isusova majka. Ovaj pokret se može opisati s obzirom na njegove najbitnije čimbenike. Najprije je to HODOČASNIČKI POKRET. Milijuni ljudi iz cijelog svijeta hodočaste u to mjesto. Kao drugo, Međugorje označava POKRET MIRA koji djeluje iznutra prema vani. Ljudi tamo iskusuju u svojim srcima dar mira i postaju spremni ovaj mir proslijediti tamo gdje žive: u braku i obitelji, u susjedstvu i u svojoj zajednici, na poslu i u politici. Pritom ih pored vlastitog iskustva pomirenja i mira motivira i ime kojim se Gospa predstavila vidjelicama i vidiocima: Ja sam Kraljica mira. Kao treće, Međugorje bi mogli nazvati POKRETOM OBNOVE koji trajno obnavlja duhovni život pojedinaca, skupina i zajednica. Veliki broj ljudi je u Međugorju doživio duboko duhovno iskustvo: vanjska i unutarnja ozdravljenja, obraćenja, obnovu molitve i vjere, poticaje za ljekoviti post, oslobađanje od ovisnosti. Najprimjetnije obilježje takve obnove su molitvene skupine koje su međugorski hodočasnici osnivali nakon povratka u svoje župe. To je mjesto redovitog susreta, obično jedanput tjedno, gdje se moli i klanja, slavi i moli krunica, čita Sveto pismo i izmjenjuju iskustva o evanđelju i kršćanskom životu. Konačno, Međugorje je i oznaka za pokret HUMANITARNE POMOĆI kakvih nema puno u svijetu. To se osobito pokazalo u ratu na Balkanu koji se proširio i na Bosnu i Hercegovinu. Milijuni hodočasnika, koji su u Međugorju primili duhovne darove, zahvaljivali su s materijalnom pomoći: s hranom, odjećom, lijekovima i drugim pomoćnim dobrima, s novcem i kumstvima za siročad i žrtve rata.

U ovim kratkim crtama globalno je izrečeno što se misli kada se govori o Međugorju kao jednom pokretu. Treba još navesti da se ovaj pokret hrani porukama, koje od 1. ožujka 1984. do 8. siječnja 1987. tjedno i od onda svakog 25. u mjesecu preko vidjelice Marije Pavlović Gospa upućuje svijetu. U pravilu sadrže samo nekoliko rečenica i poticaje s kojima se pet prvobitnih osnovnih poruka, a to su: vjera i obraćenje, molitva i post te mir - konkretiziraju.

Dvostruko pitanje, kojemu se u daljnjem tekstu obraćamo, glasi: Je li pokret koji proizlazi iz Međugorja duhovni pokret - i da li stoji u Crkvi? Kako bi se bolje shvatilo ovo pitanje, potrebno je navesti nekoliko napomena.

Glede predstavljene sheme međugorskog pokreta moglo bi se reći: očigledno je da se ovdje radi o duhovnom pokretu. Jer hodočastiti, moliti i postiti, služiti miru i pomagati ljudima u nevolji - sve to govori za sebe. Ipak: time još nije jasno odlučeno da li jedan pokret zaslužuje predikat "duhovno". Jer "duhovno" u točnom smislu riječi znači, da je Duh Sveti odlučujući pokretač jednog pokreta; naime, to se ne smije jednostavno pretpostaviti. Neki ljudi hodočaste u mjesta gdje ima više praznovjerja nego vjere. Moliti se i postiti čovjek može činiti i na farizejski način, bez da je potaknut Božjim Duhom. Mirovne inicijative nalazimo i među ljudima koji su jednostavno zasićeni ratom. A ljubav prema bližnjemu nalazimo i među filantropima, koji nisu nužno i bogovjernici. Slično je i s pitanjem, da li je Međugorje pokret u Crkvi. I ovdje sve na prvi pogled upućuje na to: liturgija se služi prema pravilima obnovljenog crkvenog bogoslužja, sakramenti se daju prema propisima; propovijedi su orijentirane prema Svetom pismu i vjeri u Crkvi. Tijekom godina, Međugorje je pored 20 milijuna katoličkih vjernika posjetilo i nekoliko tisuća svećenika i više od 200 biskupa, koji su se pozitivno izjašnjavali. Neki su došli s izričitim blagoslovom Pape.

Ipak: uvijek iznova se podiže sumnja, da bi Međugorje moglo biti povezano sa sektom. Mostarski biskup optužuje franjevce, koji su povezani s Međugorjem, za manipulaciju i neposlušnost. Crkvenog priznanja u smislu izjave vjerodostojnosti ukazanja i poruka za sada nema. Službene izjave više zvuče suprotno tome. Tako je kardinal Kuharić 14. rujna 1996. u jednom intervjuu izjavio: "Biskupska konferencija se još uvijek drži suda kojeg je prije rata donijela o Međugorju. Na osnovu trogodišnjeg istraživanja došlo se do zaključka, da u Međugorju nema nadnaravnih ukazanja"(Gebetsaktion Maria, Königin des Friedens, Beč, br. 43, str. 13).

I - Je li Međugorje duhovni pokret?

Kako bi se našao obrazložan odgovor na to, potrebno je najprije pitati za njegovo porijeklo. Bez svake sumnje, međugorski pokret je započeo 24. lipnja 1981. kada je nekoliko mladih na Podbrdu, brežuljku na podnožju brda Crnica, imalo svoje prvo ukazanje Majke Božje, nakon kojeg su slijedila i druga ukazanja na istome mjestu narednih dana. Kod drugog ukazanja, 25. lipnja, došlo je do prvog govornog kontakta između pojave i skupine šestoro vidjelica i vidioca, a to su: Vicka Ivanković (16), Mirjana Dragićević (16), Marija Pavlović (16), Ivanka Ivanković (15), Ivan Dragićević (16) i Jakov Čolo (10). Vijest o ukazanju se širila kao požar, uzrokovala je masovni dolazak i time pozvala i mjesne crkvene vlasti kao i onda još komunističke službe na mjesto događanja.

Za istraživanje pitanja, da li je ovo porijeklo međugorskog pokreta duhovno, dakle potaknuto Božjim Duhom, potrebno je istražiti, da li za ovu pojavu postoje ikakva prirodna objašnjenja. Ukoliko to nije slučaj, trebat će istražiti da li su pozitivna svojstva koje Crkva u učenju o razlikovanju duhova uzima za mjerilo dokaziva. Od prirodnih objašnjenja za fenomen ukazanja i poruka takve vrste, prije svega dolaze u obzir: psihička bolest, umišljanje sugestijom, halucinacija zbog droga i, konačno, manipulacija. Sve ove mogućnosti su detaljno promatrane i uzete u obzir. Podsjećam na to da su fra. Jozo Zovko, koji se tek 27. lipnja vratio sa predavanja o duhovnim vježbama, i njegov kapelan fra. Zrinko Čuvalo, najprije posumnjali u to da se radi o uzimanju droga. Fra. Jozo je odmah nakon povratka počeo pojedinačno ispitivati mlade. O tome postoje snimke na zvučnim vrpcama. Sumnja na uzimanje droga ispostavila se kao neosnovana. Umjesto toga, fra. Jozo je posumnjao da bi se moglo raditi o komunističkoj manipulaciji mladima, kako bi se njemu štetilo i učinilo ga smiješnim. Još su istog dana službenici SUP-a odveli vidioce u Čitluk, gdje su ih ispitivali i podvrgli liječničkim pregledima. Rezultat je bio da su mladi zdravi i da nema traga djelovanja opojnih sredstava. Podsjećam na istraživanje koje je vršila francuska liječnička ekipa iz Montpelliera tijekom jednog ukazanja. Ni tu nije bilo nikakvih znakova tjelesnih ili psihičkih bolesti. Umjesto toga, svi su liječnici ustanovili sve naznake prave ekstaze pri kojoj su vidioci neosjetljivi na čulne utjecaje i sa svojom pažnjom potpuno "u jednom drugom svijetu". Također podsjećam na detaljno liječničko istraživanje specijalista različitih disciplina koje je zatražila crkvena istražna komisija. Ni tu nije bilo nikakvih naznaka bilo kakve bolesti. O svim tim istraživanjima postoji dokumentacija i publikacije. Također treba isključiti manipulaciju, dakle prijevaru i laž kao porijeklo međugorskog pokreta. Mladi sebi nisu dozvolili šalu. Niti su komunisti manipulirali s mladima kako bi učinili smiješnim fra Jozu, niti su franjevci manipulirali kako bi u svojem konfliktu s mostarskim biskupom takoreći nebo privukli na svoju stranu. Za daljnji tijek ukazanja i poruka, svakako se još jedanput treba posebno osvrnuti na ovaj prigovor, budući da je podignut sa prominentne strane, od biskupa Pavla Žanića, a njegov ga nasljednik, biskup Ratko Perić, do sada nije povukao. Vratit ću se na to u II. dijelu gdje je riječ o crkvenosti Međugorja. Najprije ćemo se zapitati, je li moguće dokazati pozitivna svojstva koja Crkva zahtijeva u svojem učenju o razlikovanju duhova od istinitih proročanskih ukazanja i poruka.

Prema Isusovoj Riječi u Mt 7,20, pravi i lažni proroci se daju prepoznati po svojim plodovima. Isti kriterij također igra važnu ulogu za ocjenjivanje ukazanja i poruka. Meni je u svezi toga riječ kardinala Kuharića iz 1983. godine u živom sjećanju. Tada sam imao priliku u jednoj privatnoj audijenciji pitati za njegovo mišljenje o Međugorju. Odgovorio je bez oklijevanja: Kada primjenjujem biblijski kriterij plodova, Međugorje je istinito. Slično je jednom rekao splitski nadbiskup dr. Frane Franić: Religiozna obnova koja proizlazi iz Međugorja u tri je godine više uzrokovala nego ono, što smo mi u 40 godina uspjeli postići s našim dušebrižjem. Ovi sudovi su se kroz razvoj sljedećih godina potvrdili i pojačali. Jer, Međugorje nosi plodove u cijeli svijet. Postoje mnoga duhovna zvanja koja su nastala zahvaljujući Međugorju. 14 od njih je Jörg Müller objavio u knjizi "Hvala ti, Marijo". Nastale su nove duhovne zajednice u Međugorju kao "Oaza mira" i "Kraljica mira". Druge su zajednice dobile i dobivaju u Međugorju duhovne poticaje za svoj život i svoje djelovanje. Jedna od njih je terapeutska zajednica sestre Elvire, Cenacolo, gdje se liječe ovisnici od droge i alkohola. Tu je i "Zajednica blaženstva". Mnoge druge, starije kao i mlađe redovničke zajednice su se u župnom uredu u Međugorju raspitale, da li bi tamo mogli kupiti zemljište i osnovati ogranak. To je zaista vrijedno zapažanja i vrlo značajno za naše pitanje, budući da redovničke zajednice imaju posebno osjetljiv duhovni osjećaj. Pored bezbrojnih obraćenja ima stotine svjedočanstava o neobjašnjivim ozdravljenjima. U međugorskoj župi procvale su karizme. Tamo su nastale molitvene skupine koje se godinama redovito sastaju. Broj posjeta bogoslužjima nedjeljom kao i radnim danima daleko je iznad prosjeka drugih katoličkih župa. Hodočasnici uvijek hvale gostoprimstvo domaćeg stanovništva. Mnogi župljani nenametljivo svjedoče o svojoj vjeri. To u posebnoj mjeri vrijedi za život i svjedočanstvo vidjelica i vidioca. Već kod mojeg posjeta 1983., pitao sam se začuđen kako mogu podnijeti stalnu navalu hodočasnika koji često ulaze i u njihove domaće privatne sfere. U međuvremenu, oni su došli u središte svjetskog interesa, pozivani su u daleke zemlje, javno se odazivaju na upite i odgovore - a ipak su ostali jednostavni i prirodni. Nemaju nikakav interes svoju uglednost i službu pretvoriti u materijalnu dobit. Štoviše, smatraju se Gospinim svjedocima čije poruke nastoje živjeti.

Kad je već riječ o porukama! Uz otprilike 150 poruka koje je Gospa davala četvrtkom, daju se već više od jedanaest godina mjesečne poruke, dakle skoro isti broj. Ovih gotovo 300 poruka rašireno je u cijelome svijetu i prevedeno na mnoge jezike. Kod ocjenjivanja poruka za Crkvu je važno jesu li one u skladu sa Svetim pismom i učenjem Crkve. Također je za duhovni karakter poruka kao instanca zadužen i smisao vjere vjernika koji ove poruke žive i time imaju duhovna iskustva. Zanimljivo je do kojeg je rezultata došla jedna diplomska radnja na sveučilištu u Beču. Prema izjavi poznatog pastoralnog teologa Paula Zulehnera, poruke su potpuno na liniji biblijske tradicije. Uvjeren sam da će svjedočanstvo vjernika kao i detaljno teološko istraživanje doći do istoga rezultata, a to je da se kod poruka radi o pravom proročanstvu. Drugim riječima: da su one duhovnog porijekla i da su crkvene. Time mislim, da življenje po ovim porukama ne vodi iz Crkve nego još dublje u nju.

Izišlo bi iz okvira ovoga referata kada bi se za ovo uvjerenje dalo detaljno objašnjenje. Umjesto toga uputio bih na jedno promatranje koje možete sami provjeriti: Gospine poruke ne zauzimaju stav prema događajima koje spadaju u područje državne ili crkvene nadležnosti. Nema poruka koje bi glede Zaljevskog rata i Balkanskog rata dale pravo ili ne pravo jednoj ili drugoj strani. Nema poruke u kojoj se ocjenjuju, osuđuju ili favoriziraju crkveni pokreti i skupine. Gospa ne zauzima stav o pitanju pričesti na ruku ili u usta. Čak se ni u javnim porukama ne može pronaći zauzimanje stava u svezi desetljetnog sukoba između franjevaca u Hercegovini i mostarskih biskupa. Još ću u II. dijelu govoriti o nekim privatnim porukama na ovu temu. Mnogi vjernici koji vjeruju međugorskim marijanskim porukama, začuđeno su se izjasnili o manjku aktualnosti. A neki misle: o tome bi Majka Božja već jednom trebala reći jasnu riječ. Za mene u ovoj njezinoj suzdržljivosti leži jasan kriterij vjerodostojnosti! Prema mojemu uvjerenju, ovdje se ogledava Gospin respekt prema svjetskim i crkvenim autoritetima koje je Bog postavio. Kada bi ona držala jednu stranu između dvije konkurirajuće crkvene skupine, lako bi naišla sumnja da na poruke utječe neka zainteresirana strana. Naime, Majka Božja se predstavila kao Kraljica mira, a njezina nakana je pomirenje. Stoga su dovoljne središnje biblijske teme kao molitva i vjera, obraćenje i post. One služe, posve drugačije od zauzimanja za nečiju stranu i okrivljivanja, kao putevi do mira i kao pomirenje s Bogom i među ljudima. Prije svega, s ovim suzdržavanjem mi se očituje Gospin respekt prema dostojanstvu i slobodi čovjeka, kako dolazi do izražaja u poruci od 25. studenog 1987. koja glasi: "Draga djeco, znate da vas ljubim neizmjerno i da svakog od vas želim za sebe. Ali Bog je dao svima slobodu koju ja s ljubavlju poštujem i klanjam se u svojoj poniznosti vašoj slobodi." Još nisam naišao na ijednog psihologa koji mi je pomogao objasniti kako je takve riječi mogla izustiti mlada žena koja je odrasla u dobro poznatim predodžbama crkvene marijanske pobožnosti: Majka Božja se klanja u poniznosti našoj slobodi iako se ona zatvara njezinim pozivima i poštuje nju u ljubavi! Za mene je očigledno: takvo što samo ona može reći.

Iz dosadašnjeg razmišljanja zaključujem: međugorski pokret je u svojemu porijeklu i u svojemu dosadašnjem tijeku duhovni pokret. On je više od ljudskog djela. On dolazi s neba. Njegov odlučujući pokretač je djelovanje Duha Božjeg, koji dopušta da se Isusova Majka kao Kraljica mira ukazuje i govori svijetu.

 

 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]