Razgovarao Marijan Sivrić
Posebnu pozornost hodočasnika privlači je vidjelica Vicka Ivanković, koju svatko želi pozdraviti i preporučiti se Gospi. U prolazu smo je zaustavili i pitali kako se osjeća u "Hodnji mira", u kojoj je sudjelovala:
Vicka Ivankovic: "Oh, you can;t describe it with words. It really is majestic to walk behind Jesus in the Blessed Sacrament and pray the rosary and sing."
VICKA IVANKOVIĆ - Ovaj dan se ne može riječima opisati. Zbilja je veličanstveno i predivno hodati uz Presveto, s molitvom krunice i pjesmom.
V. I. - Super. Isto kao da je prvi dan. Gospa poručuje da molimo za mlade, za obitelji i za mir. Govori nam kako su mladi u ovom vremenu u jako teškoj situaciji, i da je za njih posebno potrebno moliti. Još nam ističe da molimo za jedan njezin plan koji će se tek ostvariti."
V. I. - Nije još ništa rekla. Vidjet ćemo.
V. I. - Nisam. Zasad ih je devet.
V. I. -Gospa mi je nije još najavila. Ja čekam.
V. I. - Da. Svaki dan Gospa mi se ukazuje. Nekada na Brdu, nekada u crkvi, nekada kod kuće, ovisi o tome gdje se nalazim.
V. I. - Obično ljudi mole za svoje potrebe, a ja im usput preporučujem da mole i za Gospinu nakanu, da mole krunicu za mir.
V. I. - Gospa mi kaže da ima još puno poruka za nas, ali kaže i to da nemože učiniti toliko toga kada i ove dosadašnje nisu prihvaćene onako kako je to ona tražila.
V. I. - Traži da prihvatimo poruke srcem i da ih živimo. Mi često prihvatamo poruku, počnemo je živjeti, ali se brzo umorimo i ostanemo isti. A Gospa traži da svaki dan malo živimo njezine poruke i da u životu idemo naprijed.
V. I. - Ne znam. Jednom smo je davno pitali do kada će se ukazivati, a ona je odgovorila: "Zar sam vam dosadila?" Poslije toga nismo je više nikad to pitali.
Glas Mira, V, 7, Međugorje 1996., 14.