“Stablo se prepoznaje po plodovima” navodi biskup Girolamo Grillo Isusovu riječ iz evanđelja, kad ga se zapita spram Gospe što suzi krvave suze u gradu Civitavecchia. Jedan kipić Majke Božje što je kupljen u Međugorju prije više od deset godina počeo je prije deset godina prvi put suziti krvave suze u malomu mjestu Pantano, u blizini grada Civitavecchie, udaljena 60 km od Rima.
Pojava je zamijećena prvi put 2. veljače 1995. Petnaestoga ožujka iste godine biskup grada Civitavecchia bio je i sam osobno svjedok toga znanstveno neprotumačiva događaja. U sljedećemu razgovoru što ga je imao s talijanskim dnevnim novinama Avvenire (inače list talijanske biskupske konferencije, prim.prev.), biskup Grillo vrjednuje sve ono što se dogodilo u njegovoj biskupiji u proteklih deset godina.
Biskup Grillo: Uvjerite se i Vi osobno: Od toga vremena hodočašćenja ne samo da nisu jenjala, nego je milosno mjesto očišćeno od svih senzacionalističkih natruha i radoznalosti. Ljudi koji dolaze u Pantano imaju u sebi silnu želju za promjenom, za obraćenjem. U prilog tomu govori da sam morao staviti na trajno raspolaganje vjernicima petoricu ispovjednika. Oni su mi pripovijedali kako su nebrojene ljude pomirili s Bogom, ljude koji su godinama bili daleko od vjere. Nerijetko su imali pred sobom i raskajane ubojice. Više od tisuću obitelji koje su se raspale zbog rastave ili odvojena života ponovno su se našle zajedno, a to je danas sve drugo samo ne redovita stvar. Mnogim ženama ispunjena je žudnja za majčinstvom, postale su majke. I nakon toga dolaze ovdje želeći upravo tu krstiti svoje dijete. I napokon, mnogi su zaželjeli sakrament krštenja, čak i muslimani. Dakle, zašto ne bismo obznanili sve te mnoge pozitivne plodove?
Biskup Grillo: Sastavili smo jedan cijeli dossier koji će se doskora objaviti na nacionalnoj razini. K tomu, već imamo 44 sveska u kojima su hodočasnici unosili svoje potpise i svoje misli i dojmove. Prema momu mišljenju svi oni zrcale sve strahove našega današnjega vremena, ali isto tako i nadanja onih koji se utječu Mariji.
Biskup Grillo: Svake godine u noći između 1. i 2. veljače hodočaste vjernici iz gradskoga središta u Pantano. Tu dionicu od 12 kilometara prevaljuju pješice. Ove godine preko 1500 ljudi je pješačilo. Nisu se bojali ledene hladnoće. Međutim, prisjetimo se: Nema tomu ni dvadeset godina kako su ljudi držali Civitavecchia lacijskim Staljingradom.. Jer, više od 60% pučanstva u jednomu antiklerikalnomu i anarhističkomu gradu bili su komunisti. Ovaj događaj s Gospom dao je posve novi biljeg gradu. Istina je da je Majka Božja plakala, i ja vjerujem, ne samo zbog Civitavvechie.
Biskup Grillo: Kao biskup veoma sam sretan što je župna zajednica Sv. Augustina u Pantanu postala središtem evangelizacije - ne samo za cijeli grad, nego za cijelu Italiju i cijeli svijet. U posljednjoj statistici za mjesece studeni i prosinac god. 2004. nabrojao sam dvanaest inozemnih hodočasničkih grupa, od Sri Lanke do Latinske Amerike. Trudimo se svim silama njegovati i promicati istinsku marijansku pobožnost, pobožnost koja vodi Kristu. Mislim da je taj nauk dobro prihvaćen. Za sve ostalo treba svoga vremena. Moramo čekati i biti veoma strpljivi. Ništa što je nadnaravno, ne može se u jednomu svijetu koji ne vjeruje u Boga te koji je izgubio pristup istinskim vrijednostima, dokazati, ako iz toga ne izrastaju dobri plodovi.
Biskup Grillo: Nakon onoga jutra 15. ožujka 1995. bio sam dvije ili tri godine pod velikim šokom. Blažena djevica Marija okrenula je moj dotadanji život naglavačke i prisilila me na poniranje u sebe i dublji duhovni život. Sa svoje strane, osobno, pojačao sam svoje napore da budem otvoreniji za potrebe vjernika. Stoga sam se uza svoj pastoralni rad dodatno još više posvetio duhovnomu vodstvu.
Biskup Grillo: Za vrijeme posljednjega pohoda Ad limina (koji biskupi moraju obaviti pred Svetim Ocem svake četiri godine, prim.prev.) Sveti me Otac pitao o mogućnosti da se sagradi Marijino svetište. Odgovorio sam mu da sam spreman to učiniti, ali sam ga isto tako molio da mi pomogne sagraditi jednu kuću za sestre bl. Majke Tereze iz Kalkute u Civitavecchia. Ja bih zbilja želio da duhovni i materijalni plodovi jednoga takva svetišta budu stvarno od koristi ponajprije siromasima.
Prijevod: Fra T. Pervan
Il Messagero od srijede, 1. lipnja 2005. - «Ratzingerovo "otvaranje": Papa Wojtyla štovao je kipić Gospe iz Civitavecchie», piše Orazio Petrosillo
Iz Vatikana – « Gospa iz Civitavecchie učinit će velike stvari » rekao je Benedikt XVI. pozdravljajući Mons. Girolama Grilla na kraju sastanka Talijanske biskupske konferencije. Točno prošlog 1. travnja, dan prije smrti Ivana Pavla II., biskup Civitavecchie dostavio je izvještaj Kongregaciji za nauk vjere na čijem je čelu kardinal Ratzinger. Jedna komisija pod pokroviteljstvom Kongregacije bila je donijela pravorijek da ne može ustanoviti nadnaravni karakter suzenja, što je u TV-emisiji «Porta a porta» bio javno potvrdio kardinal Tarcisio Bertone, tadašnji Ratzingerov suradnik.
U jučerašnjem susretu, Mons. Grillo nas je podsjetio ne veliko štovanje koje je Ivan Pavao II. imao prema Gospi iz Civitavecchie i na njegovu želju da se taj pravorijek ne objavljuje, očekujući daljnja proučavanja. Ponavljajući neke već rečene stvari i dodajući neke neobjavljene pojedinosti, Grillo je ispričao da je jedne večeri krajem veljače 1995., Ivanu Pavlu II. bio donio čudotvorni kipić u Vatikan. Papa ga je štovao, pred njim molio, i na kraju na Gospinu glavu stavio krunu koju je sam donio.
Detaljni izvještaj o toj večeri i čašćenju koje je iskazao Papa nalazi se u dnevniku Mons. Grilla koji je, strahujući da mu se nakon smrti neće vjerovati u vezi s onim što je Papa Wojtyla učinio, od Papinog tajnika mons. Stanislawa Dziwisza zatražio neku vrstu svjedočanstva samog Pape. Kopija dotičnih stranica iz biskupovog dnevnika bila je poslana u Vatikan i Papa ih je potvrdio svojim potpisom: « Joannes Paulus PP II », 20. listopada 2000.
Podsjetimo da je kipić koji predstavlja Međugorsku Gospu plakao krvave suze (klinička ispitivanja potvrđuju da se radi u ljudskoj krvi muškarca) trinaest puta u kući obitelji Gregori, od 2. do 6. veljače 1995., u nazočnosti desetaka svjedoka među kojima su bili i javni službenici, te četrnaesti put u biskupovoj kući, slijedećeg 15. ožujka. Jedna teološka komisija izrazila se u prilog nadnaravnog porijekla tih događaja, jedna druga, pod pokroviteljstvom Kongregacije, poriče im nadnaravni karakter.