U Međugorju je boravio gosp. Rateb Rabie, predsjednik Kršćanske ekumenske zajednice. S njim su razgovarali novinari radiopostaje Mir Međugorje. Gosp. Rateb je Kršćanin iz Palestine, rođen u Jordanu, jer su mu roditelji bili prisiljeni napustiti Jeruzalem 1948. godine. Kasnije je otišao u SAD, oženio se i tamo živi već 35 godina. O svom životnom putu kaže: "Bio sam poslovan čovjek, radio sam i samo razmišljao kako steći moć i novac. Onda sam dobio poziv da odem u Svetu zemlju i osjetio sam kako trebam učiniti nešto za kršćane i mir. Tri godine poslije sam shvatio da moram izabrati hoću li ići naprijed sa svojim poslom ili ću krenuti sa svojom misijom, budući da nisam mogao oboje istodobno raditi. Ostavio sam sve i upustio se u ovo i sad mogu reći da sam sretan. Imam 4 kćeri i mojoj obitelji se na početku to nikako nije sviđalo jer nisu mogli shvatiti što je to ova neprofitna organizacija".
Potom je predstavio i ovu udrugu – zajednicu kojoj predsjeda, a koja ima dva sjedišta - jedno u Washingtonu, a drugo u Betlehemu, u Svetoj zemlji. Zajednica je počela djelovati prije 14 godina s namjerom da pomogne zadržati Kršćane u Svetoj zemlji. Milijun kršćana iz Svete zemlje živi u dijaspori, širom svijeta, a ova se zajednica trudi preko njih pomoći maloj ekumenskoj zajednici kršćana u Svetoj zemlji. Imaju oko 500 volontera i tisuće drugih ljudi koji pomažu na različite načine. Politika ih na zanima. U Međugorje ga je privukla poruka mira i mnoge druge poveznice sa Svetom zemljom. Osobito ističe mir kao misiju zajednice koju vodi: "Druga misija naše organizacije je uspostaviti mir između Arapa i Izraelaca, između muslimana i Židova, jer smo mi kršćani most koji trebamo uspostaviti taj mir. (...) Vjerujem i da Gospa međugorska od nas traži mir. Razmišljao sam kako doći ovdje da ju susretnem, razgovaram s Njom i da budem blizu Nje samim time što sam u Međugorju. Dugo sam priželjkivao doći ovdje jer mnogo ljudi koji hode sa mnom u miru i volontiraju su bili ovdje jednom ili dvaput te su mi rekli da i ja dođem i donesem im blagoslov iz Međugorja. (...) Osjećam kako sam blagoslovljen što sam ovdje i pun sam entuzijazma da se vratim i donesem na novi način mir Svetoj zemlji. Međugorje nas približava Gospi koja nas svojim učenjem, savjetima, uputama usmjerava da moramo donijeti mir u Svetu zemlju tako što ćemo sve ljude koji su ljubitelji mira pozvati da dođu u Svetu zemlju, u Betlehem- grad mira, gdje je rođen Princ mira, da molimo svi skupa za vjeru; kršćani, Židovi, muslimani, svi zajedno. Nadamo se da ćemo sa monsinjorom Leonardom, nadbiskupom iz Belgije i sa patrijarhom Jeruzalema Fouadom Twalom, te mnogim drugim ljudima koji će nam se pridružiti održati prvi molitveni susret za mir u Betlehemu. Nadamo se da će doći tisuće ljudi u Betlehem te da će svojom molitvom poručiti svijetu - Mi trebamo mir u Svetoj zemlji, jer ako budemo imali mir u zemlji našeg Gospodina, mir će biti posvuda! Tema molitvenog programa je ''Donesimo mir čovječanstvu tako što ćemo ga donijeti Svetoj zemlji''. Potom nastavlja: "Ovo je prvi put da organiziramo ovakvo nešto i ne znamo na kakve poteškoće možemo naići i što se može dogoditi budući da Zli može ići protiv nas. Čvrsto vjerujemo da ćemo uspjeti u ovome i da je Gospa međugorska uz nas, te osjećamo da smo s njom u dobrim rukama. Ovo je način da povežemo Međugorje sa Svetom zemljom, jer je Sveta zemlja njen dom budući da je tamo rodila svoga Sina kojega svi slijedimo. Ona poziva na mir u Svetoj zemlji, te je i u Međugorje došla s razlogom, u zemlju koja je dugo bila pod komunizmom... (...) Moja prva saznanja o Međugorju su bila prije 10 godina. Čuo sam da se Gospa ovdje ukazuje ,ali nisam previše obraćao pozornost na to. Kako sam počeo susretati ljude koji su bili u Međugorju i kako smo pričali o Međugorju te tražili način kako da uspostavimo mir u Svetoj zemlji, svi smo se složili da trebamo Međugorje da nam pomogne u ispunjenju naše misije. Idem u Svetu zemlju 4 puta godišnje, ali sam osjećao kako mi nešto nedostaje. Imao sam potrebu doći u Međugorje, osjetiti ga, biti sa ljudima odavde i tako ispuniti svoju duhovnu potrebu i upotpuniti svoju intuiciju da nastavim s misijom koju sam započeo, misijom za mir. Međugorje u budućnosti vidim kao vođu, Gospu kao ženu vjere koja svijet uči miru i nadam se i siguran sam da će Gospa međugorska biti uz nas te da će se ispuniti njena želja za mirom u svijetu. (...) I Gospa je u Međugorje došla tražeći mir. Njena ukazanja su znak nečega i moramo to tako i gledati i sve to povezati sa Svetom zemljom. Smatram da je dosta ljudi u Svetoj zemlji upoznato s događanjima u Međugorju, ali ne onoliko koliko bi trebalo biti." Gosp. Rateb se na kraju zahvalio ovim riječima: "Hvala vam za priliku da budem ovdje s Gospom i osjećam kako sam blagoslovljen i da ću početi više raditi na svom životu i početi ga mijenjati kad se vratim i počnem raditi na molitvi za mir za čovječanstvo." U njegovoj pratnji bila je i Sabrina Čović iz Pariza, napominjući kako su ih upoznali zajednički prijatelji 2007. godine i pozvali ju da dođe u Washington. "I ja sam bila tako sretna kad mi je Rateb neki dan rekao da se u svom zgusnutom rasporedu trebao naći s kraljem Jordana, ali nije otišao na taj sastanak jer je umjesto kralja došao vidjeti Kraljicu, ovdje u Međugorje. Sam Rateb kaže da ga mnogi njegovi volonteri i ljudi s kojima radi, a koji su bili u Međugorju, pitaju zašto nemaju bolju vezu s Međugorjem jer je Međugorje promijenilo njihove živote. Oni su postali aktivni u pomaganju ljudima u svojim crkvama i u ECF-u nakon svojih osobnih iskustava u Međugorju. Mislim da je to nešto neprocjenjivo i da je ta veza divna. Osim toga i sam Rateb je rekao da će pored svih svojih obveza uzeti tjedan dana i opet doći u Međugorje sa svojim prijateljima. (...) Rateb je čovjek vjere, čovjek koji je aktivan u duhovnim stvarima. Ali njegova organizacija ECF nije crkvena ni teološka. On djeluje kao produžena ruka mons. Twala, latinskog patrijarha, za sve stvari koje mu trebaju, samo ne za teološke." - dodala je na kraju Sabrina Čović