1. Međugorje je škola, u kojoj Marija, Kraljica mira već petnaest i pol godina govori i govoreći uči. U jednostavnim porukama koje je od 1. ožujka 1984. do 8. siječnja 1987. davala preko Marije Pavlović-Lunetti svakog četvrtka i od 25. siječnja 1987. do sadašnjeg trenutka koje daje sada svakog 25. u mjesecu, ne govori ništa novo, nego nas na jednostavan, majčinski način pun ljubavi i razumijevanja, nježnosti i strpljivosti, ali jasno i odlučno, podsjeća na ono što smo kao njezina djeca, pojedinci, obitelji, te kao cijela Crkva dužni činiti.
Njezin govor je jednostavan i sasvim konkretan, bez teorije i filozofije, upravo onako kao što bi trebala činiti svaka majka. Marija, Kraljica mira je jasna u onome što traži i zahtjeva od nas. Njezinim porukama ne treba posebnih objašnjenja. Shvatljive su svakome i svima. Nema nesporazuma i nejasnoća.
Njezin govor ima uvijek duboke veze s biblijskom porukom s jedne strane, dok s druge strane poruke pokazuju duboku vezu s našom svakidašnjom stvarnošću. Da bismo lakše prepoznali ovu duboku vezu Marijinih poruka s biblijskom porukom i našom stvarnošću, dovoljno je sjetiti se njezine glavne poruke: Mir, mir i samo mir. Poruku je dala 26. lipnja 1981. Uz ove riječi dodala je i proročke riječi: Molite i postite, jer se postom i molitvom mogu zaustaviti ratovi i prirodne katastrofe. Stvarnost rata davne 1981. godine bila je za nas Hrvate katolike nezamisliva. A 10 godina kasnije na isti datum, 26. lipnja 1991., pale su prve bombe i najavile užasnu stvarnost rata, koju nismo ni htjeli, ni očekivali i za koju smo se nadali, da neće uzeti onakve razmjere.
Glavni cilj ukazanja je mir i on se neprestano provlači kao crvena nit kroz sve što Marija govori i čini. Govorila je stoga i o uvjetima mira: obratiti se, moliti, postiti, vjerovati, predati se Bogu potpuno, ostati s njom na putu svetosti. Jasno je progovorila i o sredstvima: moliti krunicu, ispovijedati se, čitati Sv. pismo, slaviti sv. misu, činiti dobro.
Jednako su prozvani i pozvani pojedinci, obitelji, skupine, cijela Crkva i cijeli svijet. U cijelom procesu mira Marija neprestano naglašava važnost pojedinca, obitelji i molitvene skupine. Njezin put do mira je induktivni put. Sve počinje s pojedincem, koji se mijenja i mijenjajući se, stvara nove odnose u obitelji i u društvu, u Crkvi i u svijetu. Sve počinje s osobnim obraćenjem pojedinca, koje stvara najprije nove odnose u obitelji, te onda dalje. Vidioci neumorno ponavljaju, da najprije mora zavladati mir u našem srcu, onda u obitelji i tek onda u svijetu. Tu je neizostavna i nezaobilazna vrijednost i važnost pojedinca. Bez pojedinca su neostvarivi programi koje je Bog njoj, Mariji povjerio. Pojedinac stvara novu sredinu, novu obitelj, a nova obitelj novu Crkvu i novo društvo. Novo društvo, nova Crkva i nova obitelj, obnovljeni obnovom pojedinca, imaju opet svoju ulogu u odgajanju pojedinaca, te im pomaže lakše ostvarivati svoj identitet.
Zadaća ovoga izlaganja je pokazati ono što Marija govori o obiteljima, kakvu obitelj ona želi, što preporučuje, na što upozorava roditelje, djecu, starce, koje vrijednosti trebaju živjeti i kako se ponašati jedni prema drugima, prema Bogu, molitvi, misi, Sv. Pismu.
2. U 27 poruka Marija spominje obitelj. Od toga je 13 poruka dato četvrtkom, ostalih 14 su date 25. u mjesecu. Sve što je rekla može se prikazati kronološki, onako kako je davala poruke, ali i tematski. Osobno se odlučujem za tematski prikaz.
Bog je temelj svega, izvor života i svetosti, stvoritelj i uzdržavatelj svega, on je mir i ljubav. Bez osobnog kontakta s njim nitko ne može imati mir. On daje sve što imamo i njemu sve pripada. U posvećenoj obitelji nalazi se Bog na prvome mjestu i on treba vladati životom obitelji. Odlučiti se za Boga i staviti ga na prvo mjesto znači učiniti ono što je učinila Marija i živjeti, onako kako je živjela sveta nazaretska obitelj. "Stoga, draga djeco, stavite Boga u svojim obiteljima na prvo mjesto, da bi vam on dao mir i da bi vas zaštitio. Ne samo od rata, nego da vas i u miru štiti od svake sotonske napasti" veli se u poruci od 25. prosinca 1991. Marija jasno govori o sotonskom neprestanom, neumornom djelovanju i u vrijeme rata i u vrijeme mira. On ne podnosi ništa dobro, "jer on želi rat, želi nemir, želi srušiti sve što je dobro" /usp. poruka 25. ožujka 1993/. U istoj ovoj poruci poziva tri puta na molitvu "molite, molite, molite". To je odgovor na pitanje kako se priviti uz njezino majčinsko srce.
"Došla sam vam kazati, da Bog postoji", glasila je jedna od prvih poruka koje su vidioci prenijeli svijetu. Kasnije će u mnogim porukama pozivati pojedince i obitelji odlučiti se za Boga, staviti ga na prvo mjesto.
Tako je to bilo zacijelo u njezinu životu. Ona se proglasila službenicom Gospodnjom, koja je u svemu vršila Božju volju. Bog je bio na prvome mjestu u njezinim mislima, riječima, u cijelom djelovanju.
U poruci od 2. lipnja 1984. traži da se moli devetnica za izljev Duha Svetoga na obitelji, poziva sve da cijeli ovozemaljski život bude proslava Boga. A Bog sam će dati potrebne darove da se to dogodi /usp. 2. lipnja 1984/. Sv. Pavao uči u Prvoj poslanici Korinćanima: "Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju"/10,31/.
Sve što nam govori, govori u ime Božje. Marija je prorok i kraljica proroka, a prorok je onaj koji govori u ime Božje. Dakle, proročke se riječi ne odnose najprije na neke buduće događaje, nego na govor u ime Boga. Stoga je svaka majka i svaki otac na prvome mjestu prorok, koji svojoj djeci otkriva volju Božju, Božju ljubav i milosrđe, Božje planove i sredstva kojima se ti planovi mogu ostvariti. Njoj je Bog povjerio planove, koji će se ostvariti samo u suradnji s nama. "Pomogli ste mi svojom molitvom da se ostvare moji planovi. Molite dalje, da se ostvare planovi u potpunosti" /poruka 27. rujna 1984/. Uči nas, da sve treba pripadati Bogu, a ostvarit ćemo to preko njezinih ruku /usp. poruka 25. listopada 1988/. Kad budemo stavili Boga na prvo mjesto, onda ćemo imati mir i biti sigurni od svake sotonske napasti. Kad budemo imali Boga imat ćemo zapravo sve. Bez njega smo jadni i izgubljeni, te ne znamo na čijoj smo strani. Odlukom za Boga i stavljanjem Boga na prvo mjesto, naš će život i cijelo životno djelovanje biti potpuno jasno određeni /usp. poruka 25. prosinca 1991/.
Obitelj, u ovom slučaju roditelji, su oni koji iskustvo Boga prenose na svoju djecu. Kad je njima Bog na prvome mjestu, onda će među njima biti ljubavi, služit će životu i upravljat će svoju djecu na pravi put. Stoga Marija poziva, da se najmlađi potiču "na molitvu i da djeca idu na svetu misu"/usp. poruka 7. ožujka 1985/. Samo tako će djeca naučiti ono što žive njihovi roditelji. Kad djeca otkriju Boga i on uđe u njihov život i dođe na prvo mjesto, ostat će na putu mira, vjere, ljubavi i mira.
U poruci 25. kolovoza 1996. Marija poziva roditelje da poučavaju svoju djecu, jer ako im ne budu primjer, djeća će otići u bezboštvo, a to znači u tamu, u nemir, u smrt.
Marija nije zaboravila ni stare u obitelji. Oni su važni i treba ih poticati da mole, a mladi trebaju primjernim životom postati pomoć svima i tako svjedočiti za Isusa /usp. poruka 24. travnja 1985/.
Ovakav odnos mladih prema starima i važnost starih u obitelji čovjek otkriva samo u susretu s Bogom. U današnjem životnom ritmu i djeca i stari su često doživljeni kao smetnja, kao prepreka da se život uživa. U takvim odnosima se opravdavaju pobačaji, ubijanje malenih i odbacivanje starijih sve do eutanazije. Promjena stava se može očekivati samo ako se svi odluče za Boga koji je stvoritelj svakoga i svakome životu daje duboki smisao koji je ugrožen materijalističkim stavom o životu. Stoga je 25. ožujka 1995. rekla da nema mira tamo gdje nema molitve, niti ima ljubavi gdje nema vjere. Mir se rađa u susretu s Bogom, a ljubav u potpunom povjerenju, predanju Bogu. Bog daje mir, i mir je Božji dar /usp. poruka 25. siječnja 1996/.
Kad Bog bude na prvome mjestu u obitelji, onda će i molitva moći dobiti svoje pravo mjesto i vrijeme, i to će omogućiti da se traži i nalazi volja Božja /usp. poruka 25. travnja 1996/.