Medjugorje Website Updates - Medjugorje News & Articles

Najnovija izjava katoličkih biskupa s područja SFRJ u Međugorju klasičan je primjer tisućljetnom praksom provjerene crkvene razboritosti. Pokazuje se da Crkva nadasve poštuje činjenice, da oprezno mjeri svoje kompetencije i da u svemu najviše skrbi za duhovno dobro vjernika.

(1991-2001)

Prošlo je već deset godina otkako je Biskupska konferencija bivše Jugoslavije proglasila svoju Izjavu o događajima u Međugorju.

Izjavu je prethodio i pripremio dug i naporan rad komisija. Dvije dijecezanske komisije i jedna komisija BKJ radile su sedam punih godina. Na temelju tih istraživanja Biskupska je konferencija na svom zasjedanju u Zadru 10. travnja 1991. objavila ovu Izjavu:

Međugorje, odnosno ono što se podrazumijeva kad se danas spomene ime te male župe u Hercegovini, ima već 17 godina dugu burnu i prije svega nepredvidivu povijest. Jer, tko je prije 17 godina mogao predvidjeti da će tvrdnja djece kako su vidjeli Gospu doprijeti do najudaljenijih krajeva svijeta, a župa Međugorje prerasti u jedno od najosebujnijih svetišta i razviti tako živo duhovno gibanje, na koje više nitko ne može biti ravnodušan.

Pilgrimages are known in all religions. They are an expression of a person who searches for God in places where He has revealed Himself in a special way; where He has offered persons the possibility to feel His presence more easily or with particularly gifted persons, who - through their gifts - have become a special sign of God's presence. This is why there are places of pilgrimage which attract people and where they come in their search to experience God in a new manner, that is, to experience peace, joy, love and hope. With each pilgrimage, a person leaves behind his everyday life, his work, his family, his friends, his security and - longing for a new encounter with God - starts on his journey to places and to people who have proven themselves as "gifted", so as to help him in his new experience with God.

D. D.-S. : Bez molitve ne bih mogla biti psihoterapeut kao što sam danas. Ono što mi Međugorje donosi u odnosu na moj rad je mogućnost slušati ljude povezujući razum i srce. Molitva mi omogućuje povezati to dvoje, ali isto tako i sačuvati pravu mjeru, da se ne bih razboljela na tom poslu koji je divan, ali izuzetno težak. Ono što tražim u Međugorju kad dođem ovamo, to je molitveno ozračje koje mi svaki puta daje novi poticaj da molim za svoje pacijente i da postim za njih.

Leon Dolenec: Ne gledamo televiziju, ne igramo se s računalima, ne idemo na nepotrebne tulume nego se angažiramo za Isusa i za Mariju. Imamo oko 100 suradnika. Imamo krug prijatelja od nekoliko tisuća ljudi koji nam pomažu na razne načine.

Rita Falsetto: Htjela bih ohrabriti ljude da dođu u Međugorje, da otvore srca Božjoj ljubavi, Gospi, iako mogu imati osjećaj da nisu vrijedni, da imaju probleme… Želim zahvaliti svima ovdje u Međugorju i cijeloj ovoj zemlji što su mi dali šansu da s njima podijelim vrijeme i mjesto. I nemojte odustati od Boga jer On nikad neće odustati od vas.

Vidimo da postoje mnoge napetosti u svijetu. Amerika je osjetila nasilje terorizma. U kojoj mjeri Amerika danas sluša poruku mira i radi na pravednom miru u cijelom svijetu?

Mislim da još nismo prihvatili poruku. Mnogi su se okrenuli prema Bogu odmah nakon 11. rujna, ali misli da nam treba više od toga da bi se cijela zemlja doista okrenula prema Bogu. Molimo za taj dan, u nadi da ćemo se obratiti Gospodinu prije nego što ćemo morati naučiti previše lekcija. Pa ipak, i to je djelo Božjeg milosrđa. Sve je djelo Božjeg milosrđa. Dobro znamo će da Bog u svojoj milosrdnoj ljubavi, u svojoj dopusnoj providnosti, učiniti sve da se nijedno od njegove djece potpuno ne izgubi, i to je ono što je doista važno.

Koji put Bog ne odgovara na naše molitve onako kako mi očekujemo, ali to je dio kršćanskog života: naučiti nositi križ. Svatko od nas nosi svoj križ. Možda je Božja volja da nosimo taj križ. Valja nam drage volje prihvatiti ga. To je dio Božje volje. Ono što nam je znati i učiniti na ovakvim mjestima, to je predati se Bogu, prihvatiti Njegovu volju, ma što to bilo. Ako naše osobne molbe i nisu uslišane onako kako smo očekivali, ipak smo blagoslovljeni ako nam se produbila vjera, ako je porasla naša ljubav prema Bogu i njegovoj Majci. Tada su naše molitve uslišane, jer tada odavde odlazimo kao bolji ljudi, kao bolji kršćani. To je pravi razlog dolaska ovamo.

Melinda Dumitrescu: Studirala sam glazbu u Njemačkoj, na Glazbenoj akademiji u Lübecku gdje su bili i Brahms i drugi. Čula sam o Međugorju, pročitala sam knjigu s Gospinim porukama. Od djetinjstva sam imala uspjeha u glazbi, bila sam - kako se ono kaže - Wunderkind. Ali uspjeh nije mogao ispuniti moje srce. Uvijek sam tražila nešto drugo. Mnogo sam putovala, uvijek sam se pitala kamo zapravo pripadam, gdje mije obitelj. Stalno sam putovala zbog studija i zbog koncerata. Uvijek sam iza sebe ostavljala ljude koje volim. Čitajući međugorske poruke, osjetila sam da bih tu mogla naći ono što mi srce traži. Prvi puta sam došla sama i susrela fra Slavka, s kojim sam prije toga razgovarala telefonom.

Hubert Liebherr: Ima razdoblja kada sve ide dobro, i razdoblja kada mislim da mi nikao ne ide! Meni je pomogao Gospin odgovor na pitanje vidjelaca zašto je baš njih odabrala. Rekla je da nije odabrala ni najbolje ni najlošije. Kada sam vidio da su to sasvim normalni ljudi, da svatko ima svoj karakter, svoju posebnost, to mi je pomoglo. Oni su obični, ja sam običan… znači da je to moguće. Da je Gospa odabrala neke posebno svete ljude, koji su već daleko napredovali u duhovnom životu, tada bih vjerojatno bio rekao da to nije moj svijet, ili da nikad neću uspjeti. To mi je pomoglo. Ima uvijek razdoblja kada imam poteškoća s molitvom, ali Gospodin me pozna i ima razumijevanja za moje slabosti. Zato mogu u Njega imati povjerenja, u Njegovu ljubav i milosrđe.

Ljudi koji idu protiv Boga i protiv njegovog zakona ljubavi sami sebe uništavaju, individualno i kolektivno. Danas postoje doista nemoralni zakoni koji uništavaju čovjeka, koji u nekim slučajevima čak propisuju da se ubije još nerođeno dijete. Postoje tisuće razloga zbog kojih možemo reći da se čovjek danas uništava. Ne bih rekao da je to Božja kazna, to je samouništenje čovjeka na kojem sam čovjek radi. Kad alkoholičar previše pije, kad dobije cirozu jetre i od nje umre, ne radi se o tome da je Bog kaznio njegovu jetru, nego ju je uništio alkohol kojeg je on pio s tolikom strašću.

Od 2. do 18 svibnja ove godine, skupina glazbenika iz Međugorja sudjelovala je na apostolskom putovanju po Južnoj Koreji tijekom kojeg su obišli 13 župa, među kojima i župu sv. Ivana u Bundangu, koja je sa svojih 15.000 župljana najveća u Aziji. Imali su i dva velika susreta Namjangu, jedinom korejskom marijanskom svetištu. Svirali su i za Uzoritog kardinala Su Hwan Stefano Kim-a. Putovanje su organizirali korejski prijatelji Međugorja, a pratila ih je dr. Marta Nam, korejska prevoditeljica nastanjena u Rimu.

To me it seems obvious that Medjugorje is a place where God dwells, where Heaven dwells. When people come here, something special takes place, they seem to be “tamed” by the presence of God and the presence of Mary, even if they are not aware of it. In this way, the two obstacles we are speaking about have a tendency to diminish or perhaps to even disappear. This is why I think that Medjugorje is an important place of healing and that it has to become even more so. In the times to come I think that Medjugorje has to live more and more this grace of healing.