Medjugorje Website Updates - Medjugorje News & Articles

• Papa Benedict XVI nije protiv Međugorja
• Kardinal Ratzinger nadahnuto govorio o Međugorju

• Medjugorje in Light of the Pope's visit to Sarajevo
• The Pope, Medjugorje and the Provincial of the Hercegovina Franciscans
• The President of Croatia, Medjugorje and the Pope
• Statements of Pope John Paul II about Medjugorje
• Pope John Paul II wrote positively about Medjugorje
• Our Lady about Pope John Paul II

Sedamnaesti međunarodni molitveni festival mladih održao se u Međugorju od 1. do 6. kolovoza 2006. Ovogodišnja tema bila je "Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi" (Ps 119,105), u skladu s temom koju je Sveti Otac Benedikt XVI. dao mladima za ovogodišnji svjetski dan mladih koji se na Cvjetnicu održao u mjesnim crkvama.

Dvadeset i peta obljetnica Gospinih ukazanja u Međugorju svečano je proslavljena u duhu zahvalnosti za sve primljene milosti.

Duhovna priprema - Devetnica

Duhovna priprema za obljetnicu bila je devetnica koju su na Podbrdu molili župljani i hodočasnici iz cijelog svijeta. Od 15. do 23. lipnja, mnoštvo se slijevalo na Brdo ukazanja u svako doba dana i noći. S međugorskim fratrima svakog se popodneva u 16 sati molila krunica, a i vidioci su se uspinjali na brdo da bi tamo s vjernicima molili.

O. Dermod McCarthy, zaređen za svećenika 1966, urednik vjerskog programa na irskoj televiziji, dobitnik nagrade za životno djelo na području vjerskog programa, savjetnik papinskog vijeća za socijalnu komunikaciju i bivši administrator pro-katedrale u Dublinu, bio je u Međugorju u lipnju 2006. zajedno s velikom skupinom od oko 300 hodočasnika iz Irske. Na kraju svog hodočašća s nama je podijelio svoja razmišljanja i svoja iskustva. (Razgovor: Lidija Paris)

Što se mladima u Međugorju najviše sviđa? Što ih to privlači?

Čežnja za mirom, žeđ za istinom. Svijet nam tako često laže. Mediji nam uglavnom pokazuju ono negativno. Mladi su ljudi manipulirani na području seksualnosti, napada se njihova duša… Kod onih koji još nisu učvršćeni u vjeri, to može dovesti do teških posljedica. Međugorska poruka u njima budi čežnju za istinskim mirom, za Bogom i za obitelji, za cjelovitom obitelji. U današnje vrijeme većina ljudi potiče iz razrušenih obitelji. Rijetko se još nađe obitelj u kojoj se doista živi ljubav prema bližnjem, gdje se moli, gdje se roditelji kod prve poteškoće odmah ne rastave. Po meni, mlade ljude u Međugorje najviše privlači čežnja za Bogom, želja dati smisao svom životu. Ovdje se Mariju i Krista može susresti intenzivnije nego kod kuće. Važan čimbenik je i da mladi susreću druge mlade kod kojih vide da su pronašli mir, da su nešto više napredovali u duhovnom životu. To je snažno svjedočanstvo. Ima još nešto što igra vrlo važnu ulogu, naime klanjanje u kapelici i klanjanje u župnoj crkvi. Isus u Euharistiji, Isus u sakramentima je pravo blago naše katoličke Crkve. Moći ostati u Njegovoj nazočnosti. Ovdje u Međugorju klanjanja su posebno lijepa: jednostavne rečenice koje prodiru duboko u srce, praćene glazbom. To me se kao glazbenika duboko doima. Posebno želim spomenuti violinisticu Melindu Dumitrescu. Ona je nadarena glazbenica i njezino sviranje dira nebrojena srca hodočasnika. Ona je glazbenica kakvu si mi glazbenici samo poželjeti možemo: na talent koji je od Boga primila u kolijevci ona odgovara dubokom ljubavlju prema Bogu. Ona muzicira za Boga. Mnogi nadareni glazbenici možda premalo razmišljaju o tome odakle im dolazi talent. Glazbu nam je Bog darovao da bi bila sredstvo kojim Njega slavimo, kojim dolazimo u doticaj s Njim, kojim možemo ljude voditi prema istini, prema nutrini, širiti svjetlo i mir. To je poseban dar kojim glazba raspolaže, jer je glazba iznad jezika. Neovisno o kulturi i jeziku, glazbu svatko može razumjeti.

Lidija Paris: Vi ste rođeni u Vukovaru a Vaš otac u Posušju. Toliko godina nakon rata na Vama se vidi da još uvijek nosite teške unutarnje boli, sjećajući se svega što se dogodilo. Došli ste ovamo s jednom omotnicom u kojoj se nalazi nekoliko fotografija i nekoliko papira. To je sve što vam ostaje od vaših prvih četrdeset godina života…

Mirjana Kovač: Došla sam u Međugorje u ove dane koji su mi još uvijek preteški. S vjerom u Boga čovjek svoj križ ipak nosi znatno lakše. Sjedinjuje se sa Isusovim križem, prikazuje Mu sve. Isus nam je dao da budemo toga dostojni. Zahvaljujući ocu i majci koji su nas odgajali u vjeri u Boga i s krunicom u ruci, u tim danima koji su bili nezamislivi za ljudski um mi smo imali dojam da nas nešto nosi. Bili smo svjesni da nam se svakog trenutka može dogoditi najgore, ali zahvaljujući vjeri u Boga sve je to imalo neku drugu dimenziju. Smrt nam je bila bliža nego život…

Nigdje na zemlji Gospa nije u takom dugom vremenskom razdoblju i kroz tolike poruke govorila ljudima ovog svijeta. Sve je to tako jedinstveno, da nas začuđuje. Poruke nisu spektakularne, nisu senzacionalne kao što to mi novinari očekujemo i na što smo navikli na tržištu informacija. Mnoge poruke su ponavljanja, sadržajna produbljivanja, pomoć ponuđena da se mogu učiniti mali, pa i najmanji koraci u vjeri; one su ponovljeni pozivi da se konačno učini i živi ono na što je Gospa prije već jednom pozvala. Ona nas uvijek nanovo potiče da se njoj obratimo da bismo naučili vjerovati, da bismo našli Isusa, da bismo se sami našli. Sve to nije posebno zanimljivo za novinarske zahtjeve. Poruke, eto, nisu mušice koje žive samo jedan dan, nisu novosti koje se danas čine senzacionalnima a sutra postaju "hladna kava", prema izreci: "Ništa nije tako staro kao jučerašnje novine." Poruke to upravo nisu. One su potpora i pomoć da se stalno, skromno i jednostavno, raste.

Uvodne misli

U međugorskim porukama Gospa četiri puta preporuča da se čita Sveto Pismo. 18. listopada 1984. poručuje Ona: "Danas vas pozivam da u svojim kućama svaki dan čitate Bibliju. I neka bude na vidljivom mjestu, da vas uvijek potiče da je čitate i molite." Jedan kasnija poruka ističe ovaj poziv još više: "Svaka obitelj mora moliti obiteljsku molitvu i čitati Bibliju"! (poruka od 14. 2. 1985.) Daljnje dvije poruke imenuje razloge zbog kojih je čitanje Svetog Pisma tako važno: "Molite i čitajte Sveto pismo kako bi preko Svetoga pisma otkrili poruku za vas kroz moja ponovni dolazak", i: "Čitajte Sveto Pismo, živite ga i molite kako bi shvatili znakove ovoga vremena". (25. 6. 1991. i 25. 8. 1993.).

An Inquiry into the Calling and Mission of the Church Today

If one inquires about particularly conspicuous signs of hope in today's Church, the new spiritual communities or movements are very often being mentioned. This is certainly justified since, as a whole, they represent an authentic Christian answer to the challenge of the cultural situation of the faith (cp. Medard Kehl SJ, "Communio" - a Paling Vision? In Voices of the Times, Journal no. 7/1997,453).

The Council documents have always stressed the community of the entire People of God in the mission and calling of the Church in the midst of the world. Also the bishops' synods of the last decades have acknowledged the community of the Church as a gift of the Spirit in the multitude of charisms and forms of life: The Calling and Mission of the Laity> (1987), Priestly Formation in Relation to the Present Times (1990) and The Consecrated Life (1994).

While thinking about the theme assigned, the word of John comes to mind: "That which was from the beginning, which we have heard, which we have seen with our eyes, which we have looked upon and touched with our hands, concerning the word of life -- the life was made manifest, and we saw it, and testify to it, and proclaim to you the eternal life which was with the Father and was made manifest to us -- that which we have seen and heard we proclaim also to you, so that you may have fellowship with us; and our fellowship is with the Father and with his Son Jesus Christ." (1 Jn 1:1-3)

Netko se izrazio kako je problem smisla povijesti upravo u tome, zna li i je li čovjek uopće svjestan i je li mu dato otkriti istinu o sebi dok ta povijest još traje. Naime, otkriva li povijest, koja pruža toliko znakova slučajnosti, toliko iracionalnosti, svemu unatoč, ipak nužnost koja donosi neku vrst opravdanja svemu što se u prošlosti zbilo? Je li moguće pisati povijest iz neposrednog zrenja i sagledati vrijeme u kome živimo sa stanovitog razmaka i podariti mu značenje odnosno izvući iz njega smisao za budućnost?

Mons. Pecile: Na drugim hodočasničkim mjestima gdje se Gospa ukazivala, dogodila su se neka čudesa, i to jest lijepo. Ali ovdje već toliko vremena Gospa daje poruke, nastavlja govoriti. Rekao bih da ovdje Gospa nastavlja govoriti čovječanstvu. I ne čini to kao s propovjedaonice, već kao Majka. Tko želi čuti i poslušati - sluša; tko ne želi - ne sluša. Ja vidim da ovdje Gospa i dalje govori. Ja mislim da je to tako stoga što je ovo vrijeme u kojemu živimo snažno i važno kao nijedno do sada.

Činjenica je nedvojbeno jasna, da su nastale u svijetu mnoge molitvene skupine koje su osnovali međugorski hodočasnici. To se dogodilo i događa na izričitu želju Gospinu, da se osnivaju molitvene skupine. Teško je saznati točan broj, ali se radi već o tisućama molitvenih skupina.

Ruth: Velika je pomoć biti član molitvene zajednice. Obiteljski život je pod velikim pritiskom. Mediji djecu stalno bombardiraju porukama koje nisu u skladu s naučavanjem naše vjere. Sve više uviđam važnost života u zajednici s istomišljenicima, možda posebno u vrijeme kad djeca ne žele slušati svoje roditelje: tada mogu dobiti istu poruku od ljudi koje poštuju unutar zajednice. Molitva je ključ.