I danas u ovoj poruci Majka Marija izlijeva svoje srce puno ljubavi u ovim jednostavnim riječima svoje poruke. Gotovo je nemoguće u riječi staviti sve ono što Marija kao Majka osjeća prema nama, svojoj djeci. Ona želi da budemo sveti, a to znači sretni, normalni i zdravi ljudi. Samo se to isplati biti i za to se svim silama u životu boriti. Isusova i Marijina želja i molitva je upućena nama, danas i ovdje, preko Gospine poruke. Usudio bih se reći da Gospa moli svakoga od nas kako bi konačno povjerovali da nam Bog želi dobro, da nas Bog ljubi. Bog ne ljubi samo dobre i svete nego i zle ljude. Problem je u tome što svatko ne odgovara na tu ljubav. Bez ljubavi je život čovjekov na zemlji težak i gotovo nemoguć, ne samo Božje nego i ljudske ljubavi, topline, razumijevanja i dobrote. Ne bi mogli živjeti da tu ljubav nismo primili već od rođenja na mnogo načina i u mnogim životnim prigodama. Ljubav je onaj teren, tlo na koji svoj život možemo osloniti. Ona je temeljni uvjet života za sve ljude.

Svaki čovjek se pita: Da li me Bog ljubi? Ako je to istina i ako toj istini dopustim da uđe u moje srce, misli, osjećaje i preplavi cijeli moj život onda život postaje drugačiji i ljepši. Nažalost puno je negativnih iskustava, iskustava zla i zloće koji nas razuvjeravaju i stavljaju na kušnju našu vjeru u Božju ljubav koju je Isus posvjedočio za nas svojim životom. I sam Isus je iskusio paklenu zloću na samome sebi ali nije odustao od čovjeka ni od ljubavi prema čovjeku. Bog ni svoga sina Isusa nije poštedio samo da nas uvjeri da smo ljubljeni. Dao se raspeti na križ kako bi spoznali što je Bog spreman učiniti za nas. S naše strane potrebno je na istinu tog događaja odgovoriti povjerenjem. Ako Isusu vjerom odgovorimo na njegovu ljubav postajemo vječni i neuništivi.

Sveti Pavao kaže: «Sin Božji me je ljubio i predao samoga sebe za mene» (Gal 2, 20). Isus nas je sve ljubio ljudskim srcem, ne srcem plastičnim, nego srcem koje osjeća patnju, bol i radost, osjeća sve ono što i sami osjećamo. Ne postoji u našem životu ono što možemo osjetiti a da Isus nije osjetio, sve osim grijeha.

U Marijinom srcu nije se ugasila želja povesti nas na put obraćenja i svetosti. Od trenutka kad joj Isus povjerava svakoga od nas preko apostola Ivana: «Ženo, evo ti sina!» Marija je Majka, koja nije odustala niti se prepala tako teške i odgovorne zadaće da nas vodi putem svetosti do Boga, do života, i to ne bilo kakvog nego života u izobilju.

Nemojte odugovlačiti upozorava nas Marija, jer gubitak vremena je i gubitak milosti. Isus i Marija nas trebaju, trebaju i tebe i mene kako bi i drugi, svi došli do života, do Boga. Tko doživi Božju ljubav ne može ostati miran i nezainteresiran za sve one koji to još nisu doživjeli. Božja ljubav se ne može zadržati za sebe i u njoj uživati. Ona se želi darovati svima kako bi je svi doživjeli, nju tražili i za njom svim srcem čeznuli. Svaki kršćanin je misionar tamo gdje živi, ljudima koje susreće i koji ga okružuju. Ne umorimo se i ne zastanimo na putu kojim nas zove Majka Marija.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 10. 2003.

Source: © Information Centre "Mir" Medjugorje ( www.medjugorje.hr )