Razmišljanje iz Poruka, 25. lipanj 2007.

I danas odjekuje glas nebeske Majke. I danas ne odustaje od nas, pa i onda kada mi odustanemo od sebe i od nje. Čuju se majčinske riječi i poziv na obraćenje. Gospa zna da je obraćenje proces i put prema obećanoj zemlji u kojoj je mir, sloboda i radost koje Bog jedini daruje. Potrebno nam je izići kao Izraelci iz ropstva kako bi preko pustinje došli do slobode obećane zemlje u koju nas Bog preko Majke svoga Sina želi uvesti. Marija je prošla kroz pustinju ovozemaljskog života. S Njom smo sigurni da ćemo doći k Bogu.

Božja ljubav ne isključuje nikoga. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i zato ne može odustati od čovjeka. „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“ (Post 1, 27).

Kraljica Mira nam govori: „Ne zaboravite da ste svi važni u ovom velikom planu koji Bog vodi kroz Međugorje.“ Govorila nam je Majka Marija: „Draga djeco, ovo je vrijeme milosti, ovo je sveto mjesto.“ Gospina ukazanja su Božje sagibanje danas prema čovjeku, prema tebi i meni. Gospina ukazanja su i Božje služenje čovjeku. Kako ne vidjeti i ne prepoznati Božju neizmjernu ljubav koja nam se očituje po Gospinoj prisutnosti u Međugorju.

Gospa, zato što je majka, ne odustaje i ne umara se unatoč svim našim protivljenjima. Ona zna da svi neće povjerovati ni prihvatiti njezine poruke i Božju ljubav koja nam se očituje danas po njezinoj prisutnosti. Unatoč tome govori, ukazuje se, poziva i ljubi nas svoju djecu. U opasnosti smo i mi da se na nama očituju Božje riječi koje je rekao po proroku Izaiji: „Idi, reci tom narodu – „Slušajte dobro, ali nećete razumjeti, gledajte dobro, ali nećete spoznati. Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, oslijepi mu oči, da očima ne vidi i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio.“

Riječi Gospine poruke pune su nade i radosti. Ona zna da čovjek može prihvatiti i ispuniti ono što ga Bog poziva. Majka želi da iskusimo kako je Bog najdublji temelj mojega postojanja. U Gospinim riječima otkrivamo kako smo od Boga prihvaćeni upravo takvi kakvi jesmo. Svi znamo kako u životu ne idemo uvijek ravnim putem. Postoje mnoga skretanja, krive odluke koje su nas tokom života dovele do ove točke na kojoj smo sada. Ali ipak nas Bog ljubi i prihvaća takvi kakvi jesmo. Bog tebe i mene poznaje po imenu: „U dlanove sam te svoje urezao“ (Iz 49, 16). Bog nikada ne može gledati svoju ruku a da u njoj ne vidi tvoje i moje ime. Ta Božja ljubav i milost nam se očitovala i kroz svih proteklih dvadesetšest godina Gospinih ukazanja. Otvorimo se Božjoj milosti po Gospinoj prisutnosti ovdje u Međugorju.

Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.6.2007.