Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]  | Knjiga gostiju

www.medjugorje.ws » PDA version » Medjugorje News & Articles » Glazbenici iz Međugorja u Koreji

Glazbenici iz Međugorja u Koreji

Other languages: English, Čeština, Hrvatski

Od 2. do 18 svibnja ove godine, skupina glazbenika iz Međugorja sudjelovala je na apostolskom putovanju po Južnoj Koreji tijekom kojeg su obišli 13 župa, među kojima i župu sv. Ivana u Bundangu, koja je sa svojih 15.000 župljana najveća u Aziji. Imali su i dva velika susreta Namjangu, jedinom korejskom marijanskom svetištu. Svirali su i za Uzoritog kardinala Su Hwan Stefano Kim-a. Putovanje su organizirali korejski prijatelji Međugorja, a pratila ih je dr. Marta Nam, korejska prevoditeljica nastanjena u Rimu.

Iz Međugorja, na putovanju su sudjelovali Melinda Dumitrescu (Rumunjska), Ivan Musa (BiH), Johannes (Belgija), Roland Patzleiner i Luigi Basile (Italija, zajednica Madre Rozarije), te Franco i Alessandro (zajednica sestre Elvire).

Lidija Paris: Možete li nam reći kako je došlo do ovog putovanja u Koreju i tko ga je organizirao?

Roland Patzleiner: Putovanje je organizirao G. Yanc Gon Pietro Kim koji je nekoliko puta dolazio na Festival mladih. On je napustio svoju karijeru pop pjevača da bi u Koreji kroz glazbu mladima nosio svjedočanstvo o Međugorju. Zajedno s Don Paulom Pak-om, korejskim svećenikom, on redovito organizira molitvene susrete po južnokorejskim župama. Ovaj puta pozvali su i nas iz Međugorja, da bismo svjedočili o promjeni naših života putem molitve. Svjedočili smo svojom nazočnošću, molitvom, glazbom, misom i klanjanjem.

LP: Kako ste doživjeli svoje zajedništvo?

Ivan Musa: Mi koji smo došli iz raznih zemalja Europe s Korejancima smo razgovarali rukama i nogama. Proveli smo zajedno 17 dana u istom autobusu, na istim mjestima boravka, i bili smo svi braća u Kristu. Glazba i molitva su nas zbližili. Program je bio sličan programu koji imamo na Festivalu mladih u Međugorju. Svi koji su svjedočili predstavili su Međugorje srcem. Svi su bili odlični. Hvala Bogu, svi smo presretni.

LP: Kako ste doživjeli korejsku crkvenu stvarnost u odnosu na Međugorje?

Roland Patzleiner: Nismo znali što će nas dočekati u Koreji. To je bio susret dviju kultura. U početku sve nam je bilo neobično. Ovo putovanje je bilo i velika žrtva. Bilo je naporno biti svaki dan na raspolaganju. Od početka smo znali da moramo svjedočiti svojim životom, da moramo biti svjesni svoje odgovornosti pred Korejskom Crkvom. Kao i posvuda, prema Međugorju postoje dva oprečna stava: ljubav ili odbijanje. U početku smo u svakoj župi osjetili neko određeno odstojanje, ali na kraju programa, i svećenici i župljani su bili oduševljeni. Kroz svjedočanstva i glazbu, kroz Misu i klanjanje, Bog je djelovao. Mnogi svećenici nisu znali što donosimo, ali reakcije vjernika su ih uvjerile.

Melinda Dumitrescu: Katolička Crkva u Koreji postoji tek oko od dva stoljeća. Sjeverna Koreja je još uvijek pod vlašću komunizma. U Južnoj Koreji, hvala Bogu, ima mnogo vjernika i mnogi dolaze u Međugorje. Vjernici su bili jako oduševljeni međugorskim programom. Htjeli smo im donijeti jednostavnost koja zrači iz Gospinih poruka. Molili smo i pjevali, davali smo i svoja svjedočanstva, govorili smo o tome kako Međugorje djeluje na nas, kako nas je Gospa oduševila za svoje poruke. Govorili smo i o svojem životu ovdje u Međugorju. Svi smo različiti. Dolazimo iz raznih zajednica i zemalja, ali smo svi bili jedno, doista jedinstveni, s istom nakanom: donijeti duh Međugorja svojom nazočnošću u Koreji, molitvom, žrtvom, glazbom, radošću! Ovo smo putovanje prikazali na Gospine nakane i u srcu smo nosili sve one koji žive ovdje u Međugorju. Jedna skupina mladih Korejanaca bila je stalno s nama i brinula se za tehničku stranu ovog poslanja. Oduševljeni smo njihovom gostoljubivošću i ljubaznošću. Bili su nam na usluzi za svaku sitnicu. Stalno su s nama molili i imamo dojam da su doista upijali međugorski duh. Korejanci su izvanredno gostoljubivi. Pružili su nam sve što su mogli. Sretni smo kad vidimo kako Bog čini čuda. Toliki misionari su evangelizirali taj narod i treba im doista zahvaliti.

Luigi Basile: Fra Jozo i drugi svjedoci već su bili u Koreji. Tamo su propovijedali, pa su mnogi hodočasnici počeli dolaziti iz Koreje. Neki svećenici koji nikad nisu bili u Međugorju mislili su da tu ima nekog fanatizma, nečeg čudnog. Dok smo svirali u Koreji, primijetili smo kako glazba donosi najprije mir, a zatim radost. Glazba je donijela poruku koja nadopunjuje propovijedanje i molitvu. U molitvi, uronjeni u Isusa po Duhu Svetom, nitko više nije imao nikakvih negativnih primjedbi. Vidjeli su da je to ozbiljna molitva u kojoj nema nikakvog fanatizma, i koja donosi radost. Slično se događa na Festivalu mladih i na proslavi Nove godine u Međugorju. Postoji ravnoteža. U Koreji, ljudi ne izražavaju mnogo svoje osjećaje, mogli bismo reći da su u poredbi s nama nešto hladniji. U molitvi, preko glazbe, došla je neka toplina koja se proširila na sve vjernike.

LP: Imali ste čast svirati za Uzoritog Su Hwan Stefano Kim-a, jedinog Korejskog kardinala.

Melinda Dumitrescu: Bili smo kod njega 8. svibnja koji se u Koreji slavi kao blagdan roditelja. Svirali smo u njegovom uredu.

Luigi Basile: Kardinal Su Hwan Stefano Kim je mnogo radio za mir u Koreji. Bio je duboko dirnut i rekao je da će doći na jedan od molitvenih susreta. Došao je 13. svibnja u jednu župu. Dao je divno svjedočanstvo u prilog Međugorja. Novine su pisale o tome. Sada Korejski svećenici i vjernici znaju da njihov kardinal podržava Međugorje.

LP: Roland, Luigi, možete li nam nešto reći o ulozi glazbe u vašoj zajednici?

Roland Patzleiner: Naša zajednica je plod Međugorja. Ovdje smo već desetak godina, iako nismo baš jako poznati. Mi smo skupina laika koja se okupila kao molitvena skupina oko jedne talijanske redovnice koja se zove Madre Rosaria. Međugorje je promijenilo naše živote. Sada smo vjerska udruga laika koji žive posvećeni život. Jedina želja nam je svjedočiti Božju slavu. Čudimo se kad pogledamo što smo bili i što smo postali zahvaljujući molitvi, trpljenju i žrtvi, osobno i kao skupina… U Međugorju smo se stavili kao volonteri u službu Župe, animiramo talijansku misu za hodočasnike, sviramo za vrijeme krunice poslije večernje sv. Mise, a zajedno s drugim mladima i za vrijeme večernjeg klanjanja. Život ove župe je naš život. Program naše zajednice uključuje cjelokupni molitveni program Župe, a naša nazočnost u Međugorju vezana je za službu ovoj župi koliko god je to potrebno. Ako možemo biti korisni, mi smo na raspolaganju. To vidimo kao svoje zvanje sada i ovdje.

Luigi Basile: Povezali su nas glazba i pjesma. Prije dolaska u Međugorje, svi smo mi već imali neki glazbeni angažman. Odsada sviramo i pjevamo za Gospodina. Mi smo se promijenili upravo zato što smo susreli Isusa kroz glazbu i molitvu, posebno kroz klanjanje. Svi smo mi na neki način susreli Isusa u Misi, ali možda na neki racionalniji način. Klanjanje i pjesma na neki način uključuju naše osjećaje i otvaraju srce tako da doista možemo susresti Isusa i Njemu se predati. Glazba je jako važno sredstvo u ovom mjestu gdje nas Gospa okuplja iz cijelog svijeta da bi nas svojim srcem povela prema Isusovom srcu. Kad Crkva govori o liturgiji, naglašava da je glazba važno sredstvo koje nam pomaže ući u otajstvo vjere. Crkva potiče vjernike na proučavanja glazbe, na to da glazbi daju pravu važnost i pravo mjesto, da bi naša zemaljska liturgija postala slika nebeske liturgije. Želimo odgovoriti na taj poziv Crkve, pa je naša glazba ne samo sviranje i pjevanje, nego molitva. To radimo ovdje u Međugorju i to smo radili u Koreji.

LP: A ti, Melinda?

Melinda Dumitrescu: Majku Rozariju i Zajednicu upoznala sam 1996. u Međugorju kada sam svirala za vrijeme klanjanja koje je vodio fra Slavko Barbarić, koji je bio moj duhovni otac i veliki pobornik umjetnika, ali i duhovni savjetnik Majke Rozarije i njezine Zajednice od samih njezinih početaka. Privlačila me pomisao na zajednički molitveni život, na sviranje i pjevanje za Gospodina s drugim mladim ljudima, baš kao što to sada živimo u Zajednici. U Međugorju, u Zajednici, imam mogućnost i milost rasti na svaki način. Iskusila sam podršku koju mi je Madre Rosaria dala kao osobi, kao Božjem i Marijinom djetetu, ali i na poseban način kao glazbenici, umjetnici i violinistici Isusa i Marije.

LP: Svi glazbenici ovdje u Međugorju su izvrsni, ali tvoja violina, Melinda, donosi nešto posebno. Što je to?

Melinda Dumitrescu: Čim sam se rodila, majka me je svim srcem prikazala i posvetila Gospi. Moji su roditelji bili glazbenici, pa sam od majčine utrobe rasla s glazbom. Mislim da je Gospa imala svoj plan sa mnom. Izabrala me je i koristi se mnome. Diplomirala sam glazbu u Njemačkoj, na glazbenoj akademiji, ali za mene je glazba molitva. Prikazujem svoje sviranje Bogu. Moje je glazba molitva mog srca.

 

 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]