Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]

www.medjugorje.ws » PDA version » Medjugorje News & Articles » Razgovor: Mons. Leo Maasburg, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela Austrije

Razgovor: Mons. Leo Maasburg, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela Austrije

Marija ne čini ništa posebno, ona jest posebna

Other languages: English, Čeština, Deutsch, Hrvatski, Italiano, Polski

U travnju 2009., u Međugorju je boravio mons. Leo Maasburg, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela Austrije. Mnogo godina pratio je Majku Tereziju na putovanjima i pri otvaranju novih kuća na više kontinenata. Sestrama Majke Terezije držao je duhovne vježbe po cijelome svijetu. Kad je Majka Terezija 1988. otvorila svoje prve kuće u Moskvi i u Armeniji, o. Leo im je mjesecima bio duhovni pratitelj i time i prvi „službeni“ katolički svećenik u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Nakon toga, zajedno s jednim velikim talijanskim poduzetnikom, izgradio je najveću katoličku radijsku obitelj - Radio Mariju - koja je danas prisutna na svim kontinentima.

U okviru postulacije za beatifikaciju Majke Terezije, bio je jedini član ekipe koji ne pripada zajednici Majke Terezije.

Poznavali ste Majku Tereziju, pratili je na njezinim inozemnim putovanjima. Kakav je bio vaš odnos?

Majka Terezija bila je jako strpljiva. Sada, nakon mnogo vremena, uviđam koliko je obilježila moj život. Nakon dara života i dara svećeništva, ona je treća najveća milost koju mi je Bog darovao.

Majku Tereziju mnogi su još za života zvali sveticom. Je li njezin put do svetosti bio težak?

Mislim da je bio vrlo težak. Ona nije do svetosti išla običnim putem, ona je svetica tisućljeća. Još uvijek smo daleko od otkrivanja dubine njezine svetosti i veličine milosti koju nam je Bog dao preko Majke Terezije. Nitko nije znao koliko je ona bila blizu Kristu tijekom noći i u mraku kroz koji je prolazila. Površni promatrači mogu reći da je to neka vrsta ateizma. Ali Bog svoje velike milosti skriva pred očima svijeta. Široj javnosti još uvijek je gotovo nepoznato da je ona ostavila preko 5.000 stranica teoloških spisa. Doista je bila kontemplativac u svijetu i u svim poteškoćama je pronalazila radost. I u dubini patnje imala je neopisiv smisao za humor.

Sudjelovali ste u postupku beatifikacije blažene Majke Terezije koji je, zahvaljujući tadašnjem papi, išao neobično brzo. Što nam možete kazati o ovome?

Da, zahvaljujući papi Ivanu Pavlu II. i računalima. Obraditi oko 80.000 stranica teksta bez računala, posao je koji može trajati 50 godina. I u tom smislu Majka Terezija je moderna svetica. Prvi veliki korak brzo smo učinili jer je bilo lako uvidjeti duboku svetost Majke Terezije.

Drugi korak, proglašenje svetom, također će ići brzo i mislim da će nam ga Bog dati u svojoj pastoralnoj mudrosti u pravom trenutku. Sljedeće godine, 26. kolovoza, proslavljamo 100. rođendan Majke Terezije i moguće je da se proglašenje dogodi na taj dan. To formalno ovisi o dvije stvari: da jedno od mnogih čuda koja su se već dogodila bude službeno priznato, i da Sveti Otac u svojoj pastoralnoj odgovornosti odabere pravi trenutak.

Bili ste duhovni pratitelj sestara Misionarki ljubavi u Moskvi i Armeniji i time postali prvi službeni katolički svećenik u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Kakva iskustva nosite iz toga razdoblja?

Rusija je uvijek bila zemlja Majke Božje. Briga za sve te zemlje tadašnjega SSSR-a bila je na Gospinim leđima i Majka Božja nikad se nije odrekla te odgovornosti. U Fatimi je najavila nevolju koja će pogoditi SSSR, ali nam je istodobno dala i lijek, a to je posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu koju je proveo Pio XII., a nakon njega Ivan Pavao II. Šest godina nakon posvete srušio se sovjetski sustav. Ono što je ostalo, kao kod oproštenog grijeha, velika je šteta koja je bila nanesena. Naša zadaća je kroz molitvu, žrtvu i konkretnim koracima doprinijeti iscjeljenju. Duboko me dira kad vidam koliko mladih iz istočnih zemalja dolazi na Festival mladih u Međugorju. Nezamislivo je da bi se približili Majčinu Srcu i otišli neiscijeljeni.

U cijelom svijetu poznata je velika radijska obitelj, Radio Marija, u čijem nastanku ste i Vi sudjelovali. Kako je došlo do pokretanja ovoga projekta?

Kao što Marija u početku nije bila svjesna na što je pozvana, tako se događa i onima koje ona pozove. Nisam mogao ni zamisliti kako će se sve to brzo razvijati. U prvih 7 godina Radio Marija bila je prisutna u 31 zemlji, a danas u 60 zemalja. Čini se da se Majci Božjoj žuri i postoje znaci da Crkva ima dobrih razloga za to.

Koliko Crkva danas može evangelizirati putem medija?

Evangelizacija se događa preko naviještanja riječi. Prije 10-ak godina u Japanu je bilo 350.000 katolika koji su sačinjavali jednu jedinu župu. Kad se napravila anketa, preko 600.000 izjavilo je da su katolici. Kad su ih upitali kako su upoznali Crkvu, rekli su – preko radija i televizije. To je predevangelizacija, koja ljude može otvoriti za Božju istinu, nakon čega je potreban osobni kontakt pastira s ljudima.

Kako gledate na mlade danas, kako ih privući Crkvi?

Mladi u Austriji danas su zaista siromašni. Čak i u onom smislu u kojem je Majka Terezija shvaćala siromaštvo. Razlikovala je tjelesno, socijalno i duhovno siromaštvo. Oni su u duhovnom siromaštvu koje vapi prema Nebu. Nitko im nije pokazao Krista. Istodobno se događa čudo, osnivaju se male molitvene skupine mladih. Jednu takvu skupinu dopratio sam u Međugorje i ne mogu se načuditi koliko čeznu za istinom. U vremenu kad nam govore da nema istine i da je sve relativno, mladi vape za istinom koju imamo u Kristu.

Ovo nije Vaše prvo hodočašće u Međugorje. Kakva su Vaša iskustva Međugorja, osjetite li ovdje Gospinu nazočnost?

Prepoznao sam se danas u malom dječaku Josipu, mislim da ima godinu dana. Jednostavno, ležao je u kolicima, smiješio se i uživao. Eto, tako se osjećam u Međugorju.

Kako gledate na Međugorje unutar Crkve?

Međugorje ima bitnu ulogu u Crkvi. Crkva prolazi kroz teške kušnje i vidimo kakva je spremnost da jedni druge okrivljuju za štošta. Sama nazočnost Majke Božje može postići jedinstvo. Primjećujem to kod austrijskih grupa koje dolaze u Međugorje. Posred napetosti koje vladaju u Crkvi, ti ljudi mirno stoje i u potpunoj vjernosti idu svojim putem. Na majčinski način pokazuju što je u Crkvi bitno, a što nije.

Rečeno je „po plodovima ćete ih prepoznati”. Što bi, po Vama, bili plodovi Međugorja?

Mogu samo citirati bečkoga kardinala Christopha Schönborna, koji je rekao da 90 posto zvanja u njegovoj biskupiji dolazi preko Međugorja. Širom Austrije sam primijetio da se po župama događaju inicijative koje izlaze iz uobičajenih aktivnosti. Na primjer, stvaraju se skupine djece - klanjatelja. A tko su ta djeca? To su djeca koja su jučer i prekjučer stajala ovdje u crkvi sasvim naprijed blizu oltara. To znači da Međugorje zrači u obiteljima, u župama. To je sasvim tipično marijanski: Marija ne čini ništa posebno, ona jest posebna.

Možemo li Međugorje usporediti s Lurdom i Fatimom?

Biskup Hnilica je rekao da se u Marijinim ukazanjima u Europi može prepoznati pedagogija Crkve. Prvo veliko ukazanje u Lurdu povezano je sa sakramentom krštenja, imamo vodu kao simbol čišćenja. U Fatimi prepoznajemo potvrdu, primanje Duha Svetoga. Anđeo pita djecu jesu li spremna svoje trpljenje i svoje molitve prikazati za grješnike. U Fatimi se ne radi o osobnom posvećivanju nego o poslanju posvećivati druge. U Međugorju se prepoznaje treći sakrament, euharistija usko povezana uz ispovijed. Veza je vrlo jaka, vođeni smo na putu svetosti.

Što biste poručili čitateljima?

U naše vrijeme bitna je vjernost. Majka Terezija je govorila: „Bog me nije pozvao da budem uspješna nego vjerna”. To je i naše zvanje.

Razgovor vodila Sanja Pehar

 

 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]