Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]  | Knjiga gostiju

www.medjugorje.ws » PDA version » Medjugorje News & Articles » Razgovor - O. Roman Grüter, svećenik iz Švicarske

Razgovor - O. Roman Grüter, svećenik iz Švicarske

«Nikad se nisam osjećao tako intenzivno svećenikom kao u međugorskoj ispovjedaonici»

Other languages: English, Hrvatski

Otac Roman Grüter, svećenik iz Švicarske, je župnik u Kriensu u biskupiji Basel. Zaređen 1991, sa 36. godina, nakon sedam godina u službi Crkve kao laički teolog, već je tri godine duhovnik udruge «Gebetsaktion Medjugorje Schweiz». Od 1998, jednom godišnje dolazi na hodočašće u Međugorje s velikom skupinom hodočasnika i svjedoči o međugorskoj milosti u njegovom svećeničkom životu i u životu vjernika.

S njim je za Radiopostaju «Mir» Međugorje razgovarao fra Mario Knezović.

Fra Mario Knezović: Velečasni Grüter, možete li nam reći nekoliko riječi o sebi?

O. Roman Grüter: Zovem se Roman Grüter, župnik sam velike župe od 7000 katolika u Kriensu u Švicarskoj, u biskupiji Basel. Međugorje sam upoznao sasvim slučajno 1998. godine. Kako je zapravo došlo do toga? Jedan vozač autobusa koji se kod mene vjenčao pričao mi je vrlo zanosno i opširno kako se obratio u Međugorju. Bio sam fasciniran, pa sam 1998. odlučio i sam doći vidjeti.

Kako ste kod prvog pohoda doživjeli Međugorje?

O. Roman Grüter: Kad sam došao bilo je hladno, izvana gledano nije bilo ničeg posebnog. Ono što me se dojmilo, to su ispovijedi. Već prvog dana su me zamolili ispovijedati jer je bilo vrlo malo njemačkih svećenika. Poslije njemačke Mise sjeo sam u ispovjedaonicu i tamo sam ostao sedam sati! Tih sedam sati u ispovjedaonici za mene je bilo tako posebno i jedinstveno da sam se samo čudio. Doživio sam tolika obraćenja, ljude koji doista mijenjaju svoj život i predaju ga Bogu. To me se tako duboko dojmilo da sam rekao: ovo je sasvim neobično mjesto! To me je tako taknulo da sam cijeli tjedan bio u tim osjećajima, ne izvanjski nego iznutra; ta obraćenja ljudi, te promjene, to što se u njima događa… Rekao sam: ovdje se dodiruju nebo i zemlja, jer bez toga to ne bi bilo moguće.

Vi živite u Švicarskoj. Kako gledate na svoju zemlju iz perspektive Međugorja kao mjesta obraćenja i življenja sakramenata?

O. Roman Grüter: U Švicarskoj se ljudi vrlo malo ispovijedaju. Već trideset godina imamo takozvane pokorničke liturgije i od tada je osobna ispovijed skoro izgubljena. U najvećem broju župa uopće nema osobne ispovijedi. I u mojoj župi je bilo tako, ljudi se nisu ispovijedali. Kad sam se 1998. bio vratio iz Međugorja, obećao sam Gospi da ću jednom tjedno imati klanjanje, a na Prvi petak slaviti posebnu misu i dati ljudima prigodu za osobnu ispovijed. Od tada se ljudi sve više osobno ispovijedaju.

Koliki je odziv vjernika na tim susretima?

Ljudi su reagirali vrlo pozitivno, naravno ne baš svi, ali osjetili su da je to važno za njih i za Crkvu. I za mene kao svećenika je to bilo duboko iskustvo – vidjeti kako ljudi opet nalaze put prema osobnom obraćenju i ispovijedi.

Vi izdajete međugorski časopis u Vašoj zemlji. Recite nam o čemu se radi?

Udruga «Gebetsaktion Medjugorje Schweiz» postoji već od 1985, stalno raste, tako da danas imamo oko 10000 adresa na koje šaljemo svoj mjesečni časopis. Udruga redovito organizira molitvena poslijepodneva. Nedavno smo imali veliki susret s našim biskupom Kurtom Kochom. To je za nas bio vrlo poseban događaj, osjetili smo da nas biskup podržava i da ima pozitivan stav prema našem djelovanju.

Je li biskup osobno komentirao Međugorje, planira li doći ovamo?

Biskup je prema samom Međugorju suzdržan, podvrgava se sudu Crkve, ne želi se preduhitriti. Iz osobnih razgovora s njim znam da je vrlo otvoren i dobrohotno gleda na Međugorje. Tog poslijepodneva posebno je govorio o ispovijedi, o osobnoj ispovijedi, što je velika međugorska i njegova nakana. Izrazi je veliku radost što se osobna ispovijed vraća.

U Međugorju se Gospa ukazuje već 22 godine. Kako Vi gledate na Gospina ukazanja, vjerujete li da je Gospa u Međugorju posebno prisutna?

Osobno sam sasvim uvjeren u to. Kad ne bih bio uvjeren, ne bih se angažirao u ovoj udruzi kao duhovnik, ne bih radio na širenju Gospinih poruka. Uvjeren sam zato što su poruke tako jednostavne i tako jasne, a to je upravo ono što ljudi danas trebaju, to je kao nebeska pedagogija. Nebo nam pokazuje put natrag prema izvoru, prema obnovi, ove poruke doista mogu dodirnuti ljude i njihova srca i to je ono što današnje vrijeme treba.

Spomenuli ste poruke koje čitate, poznajete, objavljujete u Vašem časopisu. Recite nam što Vi držite najvažnijim u tim porukama? Što je poruka Crkvi, našem vremenu, preko tih poruka?

Bitno u porukama, po meni, je da su ljudi dirnuti u srce. Vjera ponovno postaje nešto što ide u srce a ne samo u razum. Čovjek iznutra ponovno susreće Boga, postaje otvoren za Božju nazočnost u svom srcu i u svijetu. Od 1998. svake godine dolazim u Međugorje s velikom skupinom hodočasnika iz Švicarske. Ono što ovdje doživljavam s tim ljudima nisam doživio nigdje drugdje. Skoro svi koji dolaze idu na osobnu ispovijed, skoro svi imaju duboko osobno iskustvo i kod većine to ima duboko djelovanje u njihovom životu, to mijenja njihov život i život tamo gdje rade i gdje žive.

Po dolasku u Međugorje, svi hodočasnici imaju svoje nakane, svoje planove, svoju osobnu otvorenost prema Bogu. Što Vi držite da je najvažnije tražiti ovdje u Međugorju od Boga po Mariji?

Primijetio sam da mnogi ljudi koji dođu u Međugorje traže iscjeljenje tijela, duše i duha. To je slično na svim hodočasničkim mjestima, ali mi se čini da je to ovdje posebno izraženo. To traženje preobraženja, postajanja novim, iscjeljenja u najdubljem smislu, to je jako važno za ljude. Mislim da ljude treba podržavati i ohrabrivati u tom procesu, i da im treba dati dobre duhovnike i dobru pomoć na putu.

Kažemo da je danas Crkva u krizi – sve je manje duhovih zvanja. S druge strane mnogi svećenici dolaze u Međugorje. Može li se reći da će odavde - oduševljeni - krenuti odlučnije svjedočiti za Crkvu?

Nakon prvog boravka u Međugorju rekao sam svojem biskupu da se nikad nisam osjećao tako intenzivno svećenikom kao u međugorskoj ispovjedaonici. Svećenici osjećaju snagu svog zvanja kad imaju iskustvo da milost i snaga sakramenata postaje dodirljiva, da to ljudi trebaju, da sakramenti ljude doista mijenjaju, da kroz sakramente dolazi do istinskog dubokog susreta s Bogom.

Hvala Vam lijepa na razgovoru!
 

 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]