Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]  | Knjiga gostiju

www.medjugorje.ws » PDA version » Medjugorje News & Articles » Razgovor: Mons. Brendon Comiskey, umirovljeni biskup Wexforda (Irska)

Razgovor: Mons. Brendon Comiskey, umirovljeni biskup Wexforda (Irska)

Other languages: Čeština, Hrvatski

Već godinama Mons. Brendon Comiskey, umirovljeni biskup Wexforda u Irskoj, u Međugorje dolazi kao duhovni voditelj hodočasničkih skupina. Njegov nedavni dolazak iskoristili smo za razgovor za Radiopostaju „Mir“ Međugorje i Glasnik mira.

Oče biskupe, dobro došli u Međugorje. Možete li nam reći nekoliko riječi o sebi?

Hvala na Vašem ljubaznom pozivu. Međugorje je za mene vrlo posebno mjesto. Moje ime je Brandon Comiskey, irski sam biskup s dvojnim, američkim i irskim državljanstvom. Rođen sam 1935. godine, studirao sam teologiju u SAD-u, bio provincijal reda, zaređen sam za pomoćnog biskupa u Dublinu u Irskoj 1980. godine, a biskup Wexforda, na jugoistoku Irske, postao sam 1984. godine. Umirovljen sam 2002. godine.

Vaš prvi susret s Međugorjem? Od koga ste dobili prve informacije o ovom mjestu?>

U Irskoj brojni ljudi govore i pišu o Međugorju. Poznata novinarka Heather Parsons, koja nije bila katolkinja, zbog onog što joj se dogodilo u Međugorju postala je katolkinjom. Kroz njezino pisanje, ali i kroz publicitet na nacionalnoj televiziji i radiju, mnogo ljudi je saznalo za Međugorje. Brojni Irci koji godinama dolaze u Međugorje svjedočili su svoja iskustva, ljudi su bili duboko potreseni, obraćenjima, ozdravljenjima od različitih ovisnosti kao što su alkohol, droga i kocka. Međugorje je postalo poznato mjesto molitve, ozdravljenja. Ovo je mjesto nahranilo gladna srca mnogih ljudi u Irskoj, posebno srca mladih ljudi koji nisu pokazivali mnogo interesa za Crkvu i svoju vjeru. Sve je to pobudilo veliki interes u Irskoj. U Međugorje sam prvi put došao na poziv vjernika i od tada sam dolazio mnogo puta. Isprva sam dolazio tri puta godišnje. Vjernici bi došli i zamolili me da im budem duhovni voditelj, a ja bih uvijek rado pristao jer vjerujem da Bog govori preko ljudi. Međugorje utažuje duhovnu glad brojnih ljudi na jedan jako dubok način i to mi je svjedočanstvo dostatno.

Što ste osjetili za svog prvog dolaska u Međugorje, što je za Vas bilo poticajno?

Oduvijek osjećam poziv na duboki oblik molitve. Osjećam poziv na brigu za duše, a o dušama se danas malo brine. Vjera je, nažalost, postala vrlo površna. Znamo kazati da je naš odnos s Bogom na prvom mjestu, ali ja to ne vidim u načinu na koji ljudi žive svoje živote. Njima je na prvom mjestu shoping, gledanje TV-programa, igre, posao, ali ako pogledamo koliko vremena ljudi stvarno odvajaju da nahrane svoju dušu… to je zanemarivo. Nedjelja, dan kada bi ljudi trebali biti na svetoj Misi, potpuno je promašena za dušu i ljude zbog toga što sve više žive površnim životom. Međugorje me stoga posebno zadivljuje, ovdje se događa susret ljudi. Na hodočašćima se brinu o Božjem stvarima i o svojim dušama. Mnogi od tih vjernika nikad prije to nisu doživjeli u svom životu, zbog toga želim biti s njima, odgovarati na njihova pitanja, moliti s njima, ali na taj način produbiti i svoju vjeru.

Što Vas je iznova vraćalo u Međugorje?

Vraćala me molitva ljudi. Kada ljudi zamole svećenika ili biskupa da s njima pođe na hodočašće, on bi trebao osjetiti da ga vjernici trebaju. Naravno, do svećenika ili biskupa je hoće li ispuniti potrebe svojih vjernika. To je najvažniji razlog zašto se vraćam u Međugorje! Ako me zamole da s njima pođem u Lurd, idem s njima u Lurd, ako me zamole da idem u Fatimu, idem s njima u Fatimu… Sve su to sveta i blagoslovljena mjesta.

Kažete da ste dolazili na zamolbu svojih vjernika, ali što Vama osobno znači hodočastiti Kraljici Mira?

Irci vole Međugorje! Ono što najviše spominju je osjećaj mira i ljepota krajolika. Gostoljubivost domaćih ljudi ono je što Međugorje čini posebnim, različitim od drugi mjesta. Mještani, barem oni s kojima smo se susreli, vjeruju u poruke Kraljice Mira i žive te poruke. Naši vodiči su tako iskreni kada govore o Međugorje i o našoj Gospi Majci Mira, što ostavlja dubok dojam na čovjeka. Vidim da ljudi u Međugorju žive Gospine poruke, što mi puno govori.

Što mislite o porukama Kraljice Mira u kojima se, ponajprije, ističe molitva, Euharistija, ispovijed, Sveto pismo, mir…?

Te poruke predstavljaju različite dimenzije, ali su one u srcu Crkve. Tu nema nečeg novog, i to je dobar znak. Euharistija, zajedno s klanjanjem, dio su Crkve. U Međugorju se sve to više i snažnije živi i izgleda stvarnije. Sakrament pokore ovdje je izvanredan. Međugorje je poznato po sakramentu pokore i svake godine sve više ljudi dodirnuto je tim sakramentom, mnogi se ljudi vraćaju vjeri. Mislim da je svaki svećenika ovdje imao duboko iskustva u tome području. Posvjedočit će svoje iskustvo. Na ispovijed je došla osoba koja se nije ispovjedila dvadesetak godina. Bila je jako nesretna i okružena grijehom. No, dogodila se ispovijed. U trenu se cijeli život te osobe promijenio jer je tu osobu dotaknuo Bog. To je izvanredno i to se ovdje često događa. Mladi ljudi koji dolaze u Međugorje, ovdje prvi put doživljavaju Crkvu na jedan poseban način. Kod kuće nemaju puno interesa za Crkvu, ali kada dođu u ovo mjesto oči im se otvaraju, dožive obraćenje. To je srce Međugorja i stvarno srce Gospe, Kraljice Mira. Gospa ne kaže ništa nova, jer ne želi privući pozornost na sebe, ona je putokaz prema Isusu. Ponavlja nam, ne zaustavljaj se kod mene, idi mome Sinu! Kao na svadbi u Kani, ona pokazuje na Isusa i kaže, učinite sve ono što vam moj Sin kaže. To nije ništa novo, ali ono što Marija ponavlja kao Majka svojoj djeci uvijek i uvijek je isto: molite, postite, budite ponizni, slušajte Isusa, dajte mu svoj život. To je izvanredno, vrlo staro, ali ovdje vrlo snažno na jedan drugačije način i kroz ove poruke.

Koliko je Međugorje danas potrebno svijetu?

U Međugorju ćete susresti ljude iz Čilea, Japana, Malezije, Njemačke, Irske, Engleske, Škotske, iz svih krajeva SAD-a, zapravo iz svih krajeva kugle zemaljske, što je dokaz da je Međugorje poruka za cijeli svijet. Čudesna je ta posve jednostavna međugorska poruka; pomisliš, ova poruka nije ništa posebno, ali poseban je način na koji je doživljavamo, kako je primamo, a najvažnije od svega je milost i snaga Božja kroz poruku. Vjerujem da vam je poznata izreka, medij je poruka, ovdje je Marija medij do Isusa, rekao bih vrlo moćan. Kada to doživite, taj se doživljaj nikada ne zaboravlja. Vidite, danas svijet živi na razini intelekta, ali kroz intelekt ne možemo razumjeti istine vjere. Istina vjere se razumije na dubljoj razini, na razina srca. Možemo iščitati sve knjige svijeta, i opet ništa ne ćemo razumjeti, ali Međugorje nam govori na jedan drugi način. Međugorje preskače mozak, jer mozak nas može zavarati, može biti pun ponosa, oholosti i pohlepe, ali srce ostaje čisto, a kad preskočite mozak, kad primite poruku na razini srca, tada možete vidjeti kako ljudi plaču. Taj plač nije produkt mozga nego srca, oni počinju razmišljati o vjeri i ljubavi, a ta poruka je univerzalna.

Međugorje postoji relativno kratko, ali širi poruke u svijet na jednoj dubokoj razini prema tolikim ljudima, katolicima, protestantima…To je znak i dokaz da je Međugorje stvarno u djelima koja pokazuju pravednost i humanost. Uzmimo za primjer pomoć za školovanja studenata, brigu o ovisnicima, o alkoholičarima, brigu za osobe koje razmišljaju o pobačaju ili su ga već i učinili. Prepoznat ćete ih po plodovima, kaže nam Biblija, a to su izvanredni plodovi Međugorja. Postoje različite zajednice i organizacije u Irskoj i mnoge pomažu humanitarnim ustanovama u Međugorju. To je veoma važno jer dokazuje da su poruke od Boga; da nisu, sav taj rad bio bi samo ideja koja se nikada ne bi ostvarila. Sve to je dokaz da je Bog ovdje prisutan.

U razgovoru ste nekoliko puta spomenuli mlade koji dolaze u ovo mjesto i mijenjaju se. Jesu li oni na neka način početak novog svijeta?

Kada pitaju biskupe o mladim ljudima, onda je običaj da počnu dugačku propovijed kako su mladi ljudi prekrasni, oni su čudo... ja to tako ne vidim. Mladi ljudi su kao i stari ljudi, kao ljudi srednjih godina, oni su danas i sebični, i lijeni, i pohlepni, oni su kao i svi ostali ljudi. Taj koncept je pokrenut u New Yorku. Stvoren je jedan koncept za mlade, ali taj je koncept stvoren samo da bi se mladima prodavali jeans stil, kultura i slično. Isus je rekao da nema razlika između Židova i Grka, između muškaraca i žena, stoga slavite svakoga bez obzira na godine. Mislim da su i stariji ljudi prekrasni, oni su poput blagih sunčevih zraka, i mladi su također prekrasni, ali oni se suočavaju s brojnim napastima, kao što su sebičnost i teško ih je držati na pravom putu. No, postoje sveti i ne sveti mladi ljudi, baš kao i biskupi, postoje neki sveti, i neki koji nisu! To je uvijek tako bilo i uvijek će biti.

Želite li nešto posebno istaknuti na kraju našega razgovora?

Vjerujem da je u Međugorju važna poruka susret s Bogom po prvi put. Možda ljudi doživljavaju Boga u drugim mjestima ili misle da doživljavaju Boga, možda samo znaju da Bog postoji, čuli su za njega i misle da su ga upoznali, ali ustvari nisu. Sveti Augustin opisuje svoje obraćenje kao vrlo zanimljivo iskustvo. On govori da je okusio Boga, iskusio Božji dodir, ne govori o znanju o Bogu. Mi živimo u svijetu punom informacija, punom razgovora o religiji, sve je samo razgovor. Lakše je pričati, ali djela nije lako napraviti, no to je ono što radimo ovdje u Međugorju, to se vidi u očima hodočasnika. Kada ih sretneš, odmah vidiš sreću i zadovoljstvo u njihovim očima. Znaju kazati, oh, kad bismo Međugorje mogli ponijeti u Irsk', naravno možemo ga ponijeti zato što su tu poruke. Važno je ljubiti. Zato Isus kaže: Ako ne ljubite svoje susjede, koje vidite, kako onda možete ljubiti Boga kojeg ne možete vidjeti? To je trenutna lekcija koju učim u ovom razdoblju svog života, svakodnevno molim Boga: Bože, pouči me, dopusti mi da doživim Tvoju ljubav!

Priredila Vesna Radišić

 

 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]