Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]  | Knjiga gostiju

www.medjugorje.ws » PDA version » Medjugorje News & Articles » Izjava biskupske konferencije bivše Jugoslavije o Međugorju

Izjava biskupske konferencije bivše Jugoslavije o Međugorju

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano, Polski
Medjugorje Catholic Church

Na redovnom zasjedanju Biskupske konferencije Jugoslavije u Zadru 9. - 11. travnja 1991. usvojena je slijedeća

Izjava

Biskupi od samog početka prate međugorska događanja preko dijecezanskog biskupa, biskupske Komisije i Komisije Biskupske konferencije Jugoslavije za Međugorje.

Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama.

Međutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pozornost i pastoralnu skrb u prvom redu dijecezanskog biskupa, a s njim i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve.

U tu svrhu biskupi će izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih će Komisija i dalje pratiti i istraživati cjelokupno događanje u Međugorju.

U Zadru, 10. travnja 1991.

Biskupi Jugoslavije

O međugorju određenije

Uvodnik u Glasu Koncila, Zagreb, 5. svibnja 1991.

Najnovija izjava katoličkih biskupa s područja SFRJ u Međugorju klasičan je primjer tisućljetnom praksom provjerene crkvene razboritosti. Pokazuje se da Crkva nadasve poštuje činjenice, da oprezno mjeri svoje kompetencije i da u svemu najviše skrbi za duhovno dobro vjernika.

Činjenica svemu svijetu poznata je to da se u Međugorju zbog glasova o Gospinim ukazanjima već cijelo desetljeće okupljaju vjernici i znatiželjnici sa svih kontinenata. Je li činjenica da se ondje Majka Božja doista ukazuje i daje poruke? Biskupi, budno pazeći na granici svoje kompetencije, izjavljuju da se to "na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može ustvrditi".

Sadržaj i smisao te izjave treba promatrati na dvije razine. Prva je i u ovom slučaju bitna razina da se sadržaji takvih mogućih tzv. privatnih objava ne mogu pridodati objavljenim i obvezatnim sadržajima vjere. Prema tome ni biskup ni sam papa nemaju vlasti neprevarljivo zaključiti da se Gospa negdje zaista pojavila niti imaju vlasti vjernicima naložiti da to vjeruju. Crkveno je učiteljstvo uz poznate uvjete neprevarljivo samo kad utvrđuje da li se nešto nalazi ili ne nalazi u onoj Objavi koju je Crkva primila do kraja apostolskoga doba i koja se čuva u Bibliji i predaji. čega ni uključno nema ni u Bibliji ni u predaji, učiteljstvo ne može proglasiti kao nauk vjere ni sadržaj obvezatnog vjerovanja. Prema tome, samo nepoučeni mogu očekivati da bi nam biskupi tako razriješili pitanja međugorskih viđenja kako bismo onda točno mogli znati što o tom smijemo a što ne smijemo vjerovati.

Zašto onda oni pak tu pojavu tako pomno istražuju? Zato što su dužni utvrditi da li je to što se ondje događa i odande proglašuje u skladu s cjelinom objavljenih vjerskih istina i moralnog nauka. Utvrde li da nema suprotnosti, da se te pojave i poruke slažu s katoličkim naukom i moralom, oni kao najodgovorniji u Crkvi mogu proglasiti da nema zapreke vjerničkom okupljanju na tom mjestu ni razvijanju duhovnog života u smislu tih poruka. U protivnom bila bi im dužnost razotkriti zablude i spriječiti zloporabe. Odgovarajući izričaji u novoj Izjavi pokazuju da istraživanja i u tom smislu još traju.

No glavnina Izjave pokazuje da naši biskupi uočavaju prije svega činjenicu okupljanja velikog broja vjernika i znatiželjnika u Međugorju te smatraju svojom dužnošću brinuti se da tako okupljena mnoštva primaju ondje pravi navještaj vjere, pravovjernu i suvremenu katehezu, da se ondje ispravno i dostojno dijele sakramenti i da se posebno međugorska marijanska pobožnost razvija u skladu s kršćanskim pravovjerjem. Taj je stav prava novost ovoga dokumenta.

Zacijelo treba očekivati, kao i što sam dokument kaže, prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice za velika međugorska proštenja. Time se ostvaruje davni prijedlog, koji je bio istaknut i u Glasu Koncila, da se biskupska skrb za Međugorje razdijeli na dvije komisije. Jedna da nastavlja proučavati jesu li to ili nisu nadnaravna ukazanja ili objave, a druga da se skrbi za pravu i zdravu crkvenost međugorskih okupljanja. Jer doista je moguće da prva od tih komisija još dugo istražuje, da možda čak odluči ne objaviti konačnog mišljenja, dok se skrb za okupljanja ne može odgađati jer se ona trajno događaju.

Za brojne pobožnike širom svijeta ova će Izjava djelovati kao vrijedno olakšanje na području savjesti. Oni, naime, koji iz vjerskih pobuda dolaze u Međugorje, odsad znaju da su ta okupljanja obuhvaćena redovitom i odgovornom skrbi apostolskih nasljednika.

Govor o Međugorju na VI. redovnom zasjedanju bk bih

Vrhbosna, VII (CX), 3, Sarajevo 1996., str. 171.

Dana 2. i 3. srpnja 1996. u Sarajevu je održano VI. redovno zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (BK BiH). Bili su prisutni svi njezini članovi: predsjednik kardinal Vinko Puljić, banjalučki biskup Franjo Komarica, biskup iz Mostara Ratko Perić i pomoćni biskup vrhbosanski Pero Sudar. S tog zasjedanja donosimo samo tekst koji se odnosi na Gospino ukazivanje u župi Međugorje.

"Biskup iz Mostara izvijestio je Konferenciju o službenim pismima Kongregacije za nauk vjere upućenim dvojici francuskih biskupa s obzirom na hodočašća u Međugorje. U pismima, između ostalog, stoji da se 'službena hodočašća u Međugorje, shvaćeno kao mjesto autentičnih marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na župnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi to bilo u proturječju s onim što su biskupi bivše Jugoslavije ustvrdili' u svojoj izjavi, 10. travnja 1991. (vidi Glas Koncila, 30. VI. 1996.). Biskupi su to crkveno stajalište primili na znanje i na ravnanje na području svojih biskupija."

Francuski biskup i Vatikanska kongregacija o Međugorju

Biskup Langresa u Francuskoj, msgr. Léon Taverdet, obratio se 14. veljače 1996. Apostolskoj stolici pitajući je koje je stajalište Crkve u odnosu na ukazanja u Međugorju i je li dopušteno ići tamo na hodočašće. Kongregacija Svete Stolice za nauk vjere odgovorila je 23. ožujka 1996. preko svoga tajnika Tarcisija Bertonea. Njegov odgovor donosimo u cijelosti.

KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE

Vatikan, 23. ožujka 1996.

Prot. br. 154/81-01985

Preuzvišeni,

pismom od 14. veljače 1996. pitali ste koje je sadašnje stajalište Crkve u odnosu na navodna "ukazanja u Međugorju" i je li dopušteno katoličkim vjernicima ići tamo na hodočašće.

S tim u svezi čast mi je priopćiti Vam da su Biskupi nekadašnje Jugoslavije, što se tiče vjerodostojnosti predmetnih ukazanja, u svojoj Izjavi izdanoj u Zadru, 10. travnja 1991., ustvrdili:

"... Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama.

Međutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pozornost i pastoralnu skrb poglavito dijecezanskog biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve.

U tu svrhu biskupi će izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih će Komisija i dalje pratiti i istraživati cjelokupno događanje u Međugorju."

Iz ovoga što je upravo rečeno proizlazi da se službena hodočašća u Međugorje, shvaćeno kao mjesto autentičnih marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na župnoj ni na biskupijskoj razni, jer bi bila u proturječju s onim što su Biskupi bivše Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi.

Izvolite primiti, Preuzvišeni, izraz mojih veoma odanih osjećaja!

+ Tarcisio Bertone

Najnovije Vatikansko očitovanje o Međugorju

Počevši od lipnja 1996. mnoga sredstva društvenog priopćavanja po svijetu izjavljivala su kako je Vatikan zabranio hodočašćenja u Međugorja. Glasnogovornik Svete stolice Joaquin Navarro-Valls odmah je to opovrgnuo. Međutim, budući da su ostale i dalje dvojbe glede vatikanskog stava o Međugorju, glasnogovornik Svete stolice se ponovno očitovao. Njegov nastup prenosimo u cijelosti.

POJEDINCIMA SLUŽBENO DOPUŠTENO POSJEĆIVANJE MEĐUGORJA

Catholic News Service

Dok Vatikan nikada nije rekao katolicima da ne mogu ići u Međugorje, biskupima je rekao da njihove župe i biskupije ne mogu organizirati službena hodočašća na mjesto navodnih Marijinih ukazanja, izjavio je vatikanski glasnogovornik.

"Ne može se ljudima reći da ne mogu ići onamo sve dok se ne dokaže da su ukazanja lažna. Ovo još nije dokazano, svatko, dakle, može ići onamo ako želi" - izjavio je Katoličkoj izvještajnoj agenciji (Catholic News Service) 21. kolovoza glasnogovornik Joaquin Navarro-Valls.

Nadodao je da kad katolik u dobroj vjeri nekamo ide on ima pravo na duhovnu skrb; Crkva, dakle, ne brani svećenicima pratiti putovanja koja su organizirali laici za Međugorje u Bosni i Hercegovini, na isti način kako im ne bi zabranila pratiti skupinu katolika koji žele posjetiti Južnoafričku Republiku.

Navarro-Valls bio je uporan u tome "da se ništa nije promijenilo" glede vatikanskog stava o Međugorju.

Prvih dana lipnja jedne francuske novine objavile su izvatke iz pisma o hodočašćima u Međugorje kojeg je napisao tajnik vatikanske kongregacije za nauk vjere kao odgovor na upit koji mu je postavio jedan francuski biskup.

Pismo nadbiskupa Tarcisia Bertonea iz kongregacije za nauk i vjeru navelo je izjavu iz 1991. biskupa iz bivše Jugoslavije u kojoj je rečeno da oni nakon dotadašnjeg istraživanja "ne mogu ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama".

"Međutim", - rekli su biskupi, a nadbiskup Bertone ponovio - "brojna okupljanja vjernika u Međugorju zahtijevaju da se Crkva pobrine za njihovu duhovnu skrb".

Nakon što je naveo izjavu iz 1991., nadbiskup Bertone je napisao: "Iz onoga što je rečeno proizlazi da službena hodočašća u Međugorje, shvaćenog mjestom vjerodostojnih Marijinih ukazanja, ne mogu biti organizirana niti na župnoj niti na biskupijskoj razini, zato što bi to bilo u nesuglasju s onim što su rekli biskupi iz bivše Jugoslavije u navedenoj izjavi".

Navarro-Valls je rekao: "Kad netko čita ono što je napisao nadbiskup Bertone, mogao bi pomisliti da je odsada pa ubuduće sve zabranjeno, da katolici nemaju mogućnosti putovati u Međugorje."

Ustvari, "ništa nije promijenjeno, ništa novo nije rečeno" - izjavio je glasnogovornik Katoličkoj izvještajnoj agenciji (CNS).

"Problem stoji u ovome da ako vi sustavno organizirate hodočašća, organizirate ih s biskupom i crkvom, tada vi dajete kanonski pravorijek međugorskim događanjima - koje crkva još proučava".

"Ovo je različito od onoga kada ljudi idu u skupini i sa sobom vode svećenika da bi ispovijedao" - rekao je glasnogovornik.

Navarro-Valls je rekao da sve ovo objašnjava zato što je "žalostan da ono što je nadbiskup Bertone rekao moglo bi biti shvaćeno na previše uzak način. Je li Crkva ili Vatikan rekao "ne" Međugorju? Ne."

Izjava glasnogovornika za tisak svete stolice dr. Joaquina Navarra - Vallsa glede hodočašćenja u Međugorje

«Glede ovoga nije se zauzeo nikakav novi stav.

Kao što je već otprije rečeno, u ovakvim slučajevima treba poštivati neposrednu nadležnost mjesnog ordinarija.

U svezi s tim, 10. travnja 1991. rekli su biskupi bivše Jugoslavije: "... Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama. Međutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pozornost i pastoralnu skrb u prvom redu dijecezanskog biskupa, a s njim i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve...".

Potvrđuje se, dakle, neophodna potreba nastavljanja produbljivanja i razmišljanja, kao i molitve, svega onoga što se odnosi na pretpostavljeni nadnaravni fenomen, sve dok se ne izreče konačni pravorijek.»

Bollettino, br. 233., 19. lipnja 1996.

Kongregacija za nauk vjere o Međugorju

Kongregacija za vjeru poslala je pismo (vidi dolje) Msgr. Gilbertu Aubryu, biskupu otoka la Réunion, jasno se izjašnjavajući o Međugorju. On je primio pismo 24. lipnja, a 25. lipnja poslao ga je svim svećenicima i vjerskim zajednicama svoje biskupije (okružno pismo br. C003), da bi mogli imati zadnji stav Rima i, ako je potrebno, upoznati vjernike o ovom slučaju.

KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE

VATIKAN, PALAČA SV. OFICIJA

Pr. br. 154/81-06419 (prijepis izvornika)

Dana 26. svibnja 1998.

Njegovoj ekscelenciji Msgr. Gilbertu Aubryu,

biskupu Saint-Denis de la Reunion

Ekscelencijo,

U Vašem pismu od 1. siječnja 1998. postavili ste ovom Dikasteriju razna pitanja koja se odnose na stav Sv. Stolice i mostarskog biskupa glede tzv. "ukazanja" u Međugorju, te privatnih hodočašća i pastoralne brige vjernika koji dolaze u ovo mjesto.

Glede toga - uzevši u obzir da mi je nemoguće odgovoriti na svako pitanje koje ste Vi, Ekscelencijo, postavili - ponajprije držim da moram naglasiti da nije običaj Sv. Stolice zauzimati, na prvom stupnju nadležnosti, osobni stav prema navodnim nadnaravnim pojavama. Ovaj se Dikasterij zbog toga, glede vjerodostojnosti "ukazanja", jednostavno drži onoga što su rekli biskupi bivše Jugoslavije u izjavi u Zadru 10. travnja 1991: "...Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". Nakon podjele Jugoslavije na različite nezavisne države, spadalo bi sada na članove Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine da, eventualno, ponovno ispitaju ovaj slučaj i u krajnjem slučaju dadnu nove izjave.

Glede onoga što je izjavila Njegova ekscelencija msgr. Perić u jednome pismu generalnom tajniku "Kršćanske obitelji", u kojemu on izjavljuje: "moje uvjerenje i stav nije samo 'ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnosti' nego jednako tako 'utvrđuje se da se ne radi o nadnaravnosti' ukazanja ili objava u Međugorju", treba se shvatiti kao osobno uvjerenje mostarskog biskupa koji, budući da je mjesni biskup, uvijek ima pravo izraziti ono što je, i ostaje, njegovo osobno mišljenje.

Konačno glede hodočašća u Međugorje koja su privatnog značenja, ova Kongregacija smatra da su dopuštena pod uvjetom da se ona ne smatraju priznanjem događaja koji su još u tijeku i koji još zahtijevaju crkvena ispitivanja.

U nadi da sam dao zadovoljavajući odgovor barem na glavna pitanja koja ste Vi postavili ovome Dikasteriju, ja Vas molim, Ekscelencijo, primite izraze moga najdubljeg poštovanja.

Msgr. Tarcisio Bertone

(tajnik Kongregacije za nauk vjere kojoj predsjeda kardinal Ratzinger)

 

 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]