Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]  | Knjiga gostiju

www.medjugorje.ws » PDA version » Ukazanja u Međugorju » Hodočasnički pokret u Međugorju

Hodočasnički pokret u Međugorju

Other languages: English, Deutsch, Español, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

Mjesto okupljanja

Tri su povlaštena mjesta hodočasničkog okupljanja u Međugorju:

a) Brdo ukazanja. Tako se sada zove mjesto iznad zaseoka Podbrdo u Bijakovićima gdje su vidioci prvih dana vidjeli Gospu. Bilo je to koncem lipnja 1981. godine. Od tada se na tom mjestu okupljaju hodočasnici na molitvu krunice. I po danu i po noći mogu se susresti skupine hodočasnika kako se uspinju do mjesta prvog ukazanja. Samo to mjesto označeno je gomilom kamenja s usađenim neuglednim križem. Na uzlaznoj stazi postavljeni su godine 1989. reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice, rad prof. Carmela Puzzolo iz Firence.

b) Križevac je brdo iznad Međugorja. Tu su stanovnici sela Međugorje 1934. godine na uspomenu 1900. obljetnice Isusove smrti podigli osam metara visok betonski križ. Skupine vjernika i pojedinci na tom mjestu obavljaju pobožnost Križnog puta idući od postaje do postaje. Prvih godina postaje su bile označene drvenim križevima. 1988. godine uz te križeve su postavljeni brončani reljefi - postaje Puta križa, rad talijanskog kipara Carmela Puzzolo. Križevac se razvio u povlašteno mjesto štovanja Kristove muke i postao Kalvarijom međugorskog svetišta.

c) Župna crkva i prostor oko crkve mjesto je slavljenja euharistije i sakramentalnog života. Staru župnu crkvu, sagrađenu koncem prošlog stoljeća, srušio je potres. Nova crkva je dovršena 1969. godine. Crkva je kao i župa posvećena sv. Jakovu starijem, apostolu i zaštitniku hodočasnika. Uz crkvu je 1991. godine podignut oltar za vanjsko slavlje i dvadeset ispovjedaonica. Sagrađena je i kapelica za euharistijsko klanjanje s prostorijama za predavanje i duhovne razgovore. Podignuta su i dva šatora za prigodna slavlja. Osjeća se velika potreba novih sakralnih prostora.

Vrijeme okupljanja

Možemo govoriti o dnevnom (a), tjednom (b) i godišnjem (c) okupljanju hodočasnika.

a) Dnevno se hodočasnici u Međugorju okupljaju na nacionalna euharistijska slavlja:

* hrvatsko govorno područje 7,30 radnim danima, subotom u 7,30 i 13,00

8,00 i 11,00 nedjeljom

* istočne zemlje 8,00 radnim danima 7,00 nedjeljom

* njemačko govorno područje 9,00 radnim danima i nedjeljom

* englesko govorno područje 10,00 radnim danima 12,00 nedjeljom

* talijansko govorno područje 11,00 radnim danima 10,00 nedjeljom

* francusko govorno područje 12,00 radnim danima 13.00 nedjeljom

Ostali narodi slave euharistiju po dogovoru.

Zajedničko večernje okupljanje hodočasnika počinje u zimskom vremenu u 17,00 (ljeti u 18,00) molitvom radosnih i žalosnih otajstava krunice kao priprava na euharistijsko slavlje koje počinje u 18,00 (19,00) i nastavlja se zahvalom i slavnim otajstvima krunice do 20,00 (21,00).

Misa u neko drugo vrijeme moguća je po dogovoru s osobljem u župnom uredu.

b) Kao zajednička tjedna okupljanja možemo navesti:

* molitva krunice na Brdu ukazanja nedjeljom u 14,00 (ljeti u 16,00);

* molitva Puta križa na Križevcu petkom u 14,00 (16,00);

* klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu srijedom i subotom u 21,00 (22,00);

* euharistijsko klanjanje četvrtkom kao zahvala iza večernje sv. mise;

* klanjanje križu petkom kao zahvala iza večernje sv. mise.

c) Veća su godišnja okupljanja hodočasnika:

* na veće Gospine blagdane kao npr. Blagovijest, Velika Gospa, Mala Gospa;

* Na velike Gospodnje svetkovine kao npr. Božić, Nova Godina, Uskrs, Duhovi;

* pojačana su okupljanja u svibnju i listopadu;

* najveće godišnje okupljanje je za obljetnicu ukazanja (25. lipnja) i Uzvišenje sv. Križa (prva nedjelja po Maloj Gospi).

U izvanredna godišnja okupljanja možemo ubrojiti:

* alternativni doček Nove godine;

* Međunarodna hodnja mira od Humca do Međugorja 24. lipnja;

* Međunarodni molitveni susret mladih 31. srpnja - 6. kolovoza.

Kultni sadržaj okupljanja

U Međugorju se ne događa ništa naoko neobično. Sve je kao i na drugim hodočasničkim mjestima. Slavi se misa (a), hodočasnici pristupaju sakramentu pokore (b), moli se krunica (c) i Put križa (d), molitve nad bolesnicima (e). Različit je, međutim, način slavljenja. Naglasci i ozračje najviše djeluju na raspoloženje hodočasnika. Ne vanjski tijek obreda, nego duhovnost koja ih prožima.

a) Večernje euharistijsko slavlje stoji u središtu svakodnevnog okupljanja svih međugorskih hodočasnika. Prethodi mu zajednička molitva radosnih i žalosnih otajstava krunice, te žalosnih nakon njega. Misa se slavi prema liturgijskom kalendaru i Rimskom misalu. Evanđelje se čita na jezicima skupina koje sudjeluju u tom slavlju. Propovijed je redovito posadašnjenje dnevnog evanđelja na hrvatskom jeziku, ponekad sa sažetkom na nekom od svjetskih jezika. Dio euharistijske molitve moli se na latinskom. češće se pjeva latinski koral. Sveta se pričest dijeli prema želji pojedinog vjernika u usta ili na ruku.

Odmah iza mise moli se klečeći Vjerovanje i sedam Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu, slijedi blagoslov nabožnih predmeta, molitva nad bolesnicima i slavna otajstva krunice. Uz zajedničko večernje euharistijsko slavlje pojedine jezične skupine slave svetu misu s pjesmama i propovijedi na svom nacionalnom jeziku.

Iz godine u godinu sve se više razvija pojedinačno, skupno i zajedničko klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Zajedničko klanjanje održava se svakog četvrtka iza večernje sv. mise, te srijedom i subotom od 21,00 - 22,00 (22,00 - 23,00) kao samostojni oblik okupljanja. Postoji i kapelica klanjanja u kojoj se hodočasnici mole u tišini pred Svetotajstvom, koje se i izlaže na klanjanje od 13,00 - 17,00 (18,00) svakoga dana.

b) Po sakramentu svete ispovijedi Međugorje je postalo u ovom našem vremenu poznato po čitavom svijetu. Sa svih strana dolaze ljudi u Međugorje da se u sakramentu pomirenja izmire sa sobom, s Bogom i s ljudima oko sebe. Tu nalaze i dovoljan broj ispovjednika spremnih posvetiti im pozornost, saslušati njihove potrebe i otvoriti im riznicu Božjeg milosrđa. Mnogi s pravom nazivaju Međugorje ispovjedaonicom svijeta. Samo ozračje Međugorja mnogima pomaže da u sakramentalnom susretu dožive obraćenje, pravi zaokret u svom vjerničkom životu. U tom pomaže i skupna priprava za ispovijed u obliku Pokorničkog bogoslužja ili na drugi način, a najviše otvoren razgovor s ispovjednikom.

C) Krunica je jedna od najomiljenijih molitava međugorskih hodočasnika. U zajedničkom večernjem molitvenom programu moli se radosna, žalosna i slavna krunica s kratkim uvodom u svako pojedino otajstvo, po mogućnosti na više jezika. Molitva se više puta prekida pjevanjem jednostavnijih Gospinih pjesama. Krunica, kao samostojni oblik hodočasničke pobožnosti, moli se zajednički na Brdu ukazanja svake nedjelje u 14,00 (16,00). Uz to hodočasničke skupine mole krunicu idući od postaje do postaje, a to čine i hodočasnici pojedinci. U svako doba dana i noći mogu se sresti manje i veća skupine oko crkve, po mjestu ili na brdima, kako prebiru zrnca krunice u glasnoj ili tihoj molitvi.

d) Put križa spada također u molitveni repertoar međugorskih hodočasnika.. Tko se ikako može uspeti na strmo brdo Križevac moli ga zaustavljajući se pred reljefnim postajama. Tko ne može na Križevac, ima prigode uroniti u tajnu Isusove muke u crkvi pred duborezima glasovitog umjetnika Peppina Sacchi. Razmatrajući Isusovu muku hodočasnik se združuje s njime, te združuje svoje muke i muke svih onih s kojima je životno povezan, kao i one koji su njemu ili kojima je on životni križ. Kao samostojni oblik zajedničke hodočasničke pobožnosti moli se Put križa na Križevcu svakog petka u 14,00 (16,00), te petkom i nedjeljom kroz korizmu u župnoj crkvi.

e) Molitva nad bolesnicima u Međugorju je utkana u večernji molitveni program i stavljena u zahvalu za euharistijsko slavlje. Službeni joj je naziv molitva za ozdravljenje duše i tijela. čovjek, na osobit način hodočasnik, traži zdravlje u punom značenju riječi, ono što je označeno latinskom riječju salus - što uključuje i tjelesno zdravlje i duševno spasenje.

Geneza hodočasničkih okupljanja u Međugorju

Sve je počelo koncem lipnja 1981. godine, kad je šestero djece počelo tvrditi da im se ukazala Gospa, da se predstavila kao Kraljica mira i da je pozvala svijet na mir i pomirenje. Mir, mir, mir, mir s Bogom i mir među ljudima. "To je Međugorje učinilo ne samo poznatim u cijelom svijetu, nego i izvorom neobičnih milosti, stjecištem milijuna hodočasnika svih naroda i rasa: muškaraca, žena, djece, siromašnih i bogatih, bolesnih i zdravih, neobraćenih i priprostih, grješnika i svetaca. Neprekidna rijeka hodočasnika postaje iz dana u dan sve veća, zanimanje za nju sve dublje, reagiranje sve intenzivnije, duhovnije i masovnije" (Rupčić: Međugorje u povijesti spasenja, Duvno 1998, str 5).

U kasnijim ukazanjima Gospa je ustrajno pozivala na obraćenje, tj. na promjenu odnosa prema Bogu u pojačanoj molitvi srcem, promjenu odnosa prema sebi u tjelesnom postu koji oslobađa od svih vrsta ovisnosti, te promjenu odnosa prema ljudima oko sebe u praštanju, pomirenju i vršenju djela ljubavi.

Ostavljajući po strani pitanja nadnaravnosti Gospinih ukazanja i poruka u Međugorju ne može se mimoići činjenica da se je slavljenje otajstva spasenja u ovom obliku kako se danas odvija u Međugorju postupno oblikovalo upravo na temelju Gospinih poruka. U porukama Gospa traži konkretno sudjelovanje u svetoj misi koja treba postati središtem kršćanskog života pojedinog kršćanina i svake kršćanske zajednice. Gospina je želja da "vaša misa bude doživljaj Boga " (16. svibnja 1985. ), "želim vas pozvati na proživljavanje svete mise "(3. travnja 1986.), " Neka vam sv. misa bude život "(25. travnja 1988.).

Gospa poziva na klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu: "Neprestano se klanjajte Presvetom oltarskom sakramentu . Ja sam uvijek prisutna kad se vjernici klanjaju. Tada se dobivaju posebne milosti" (15. ožujka 1984.). "Danas vas pozivam da se zaljubite u Presveti oltarski sakramenat. Klanjajte se njemu, dječice, u vašim župama i tako ćete biti sjedinjeni sa cjelim svijetom.... Kad se klanjate i meni ste blizu" (25. rujna 1995.).

Uoči blagdana Uznesenja 1984. godine Gospa je poručila preko Ivana Dragićevića: "Htjela bih da svijet moli ovih dana za mene. I to što više. Da posti srijedom i petkom. Da moli svaki dan bar krunicu: radosna, žalosna i slavna otajstva" (S. Barbarić: Molite srcem, Međugorje 1994., str.41). "Molite krunicu svaku večer" (8. listopada 1994.). Pozivam vas da pozovete sve na molitvu krunice! Krunicom ćete pobijediti sve nedaće koje Sotona želi nanijeti Katoličkoj Crkvi. Molite krunicu, svi svećenici! Posvetite vrijeme krunici" (25. lipnja 1985.). " Draga djeco! Danas vas pozivam kao nikad do sada na molitvu. Neka vaša molitva bude molitva za mir... Ako hoćete, prihvatite krunicu! Već sama krunica može učiniti čudesa u svijetu i u vašim životima" (25. siječnja 1991.).

Gospa je preporučila molitvu pred križem (30. kolovoza 1984.). " Molite se napose pred križem iz kojeg dolaze velike milosti" ( 12. rujna 1985.). " Razmišljajte Isusovu muku i u životu se sjedinite s Isusom "( 25. 1. 86 ).

Teološka analiza kultnih okupljanja

U Međugorju se u Duhu Svetom okuplja Crkva kao narod Božji iz svih puka i jezika. U svakom večernjem slavlju doživljava se katolicitet jedne, svete i apostolske Crkve, "gdje onaj što stanuje u Rimu osjeća da mu je Indijac ud"(usp. LG 13., Ivan Zlatousti, Homilija u Ivanovo evanđelje: PG 59,361). Tu Crkva hodočasnica, koračajući između progonstva svijeta i utjeha Božjih, naviješta križ i smrt Gospodnju dok on ne dođe (LG8).

Slavljenje otajstva spasenja stoji u središtu kultnog okupljanja. Sve pobožnosti smjeraju prema euharistijskom slavlju, koje se produžuje u euharistijskom klanjanju. Po sakramentu pomirenja pojedinac ulazi osobno u otajstvo pomirenja i Crkva se sve više oslobađa za slavljenje u Duhu i istini.

Marija se u Međugorju ukazala s Djetetom na rukama, nudeći ga ljudima na dar. Božji Sin je od Marijina tijela uzeo sebi tijelo i postao čovjekom u njenom krilu. "Marija je malo sitno tjelešce hranila svojom krvlju, grijala toplinom svoga nevinog tijela, ona je bila prvi ciborij i pravo svetohranište našeg euharistijskog Isusa. Ona je bila prvi oltar i prva crkva Isusova na svijetu" (T. Šagi-Bunić, Majka presvete Euharistije, u "Kana"6/1987, str.12). Marija je uključena u euharistijsko slavlje u Međugorju kao ona koja ga pripravlja i prati (krunica pred misu i iza nje, s Brda ukazanja pokazuje na Križevac i na crkvu, vodi hodočasnike k izvoru milosti).

"Euharistija je pravi stožer oko kojeg se okreće novi svijet, izvor iz kojeg istječe mir. Ona se ne može zamisliti bez Gospe, a Gospa bez pripremanja euharistijske gozbe kojom pričesnici postaju njezinom djecom i "subaštinicima Kristovim "(Rim 8,17). Zato je razumljivo što Gospa u Međugorju neumorno poziva ljude na proslavu euharistije"(Rupčić, nav. dj. str.113). štujući Mariju kao Gospodinovu Majku, hodočasnici se otvaraju milosti iskupljenja , primaju ih te se još više uključuju u otajstvo spasenja. I tako raste Crkva u Duhu Svetom.

U apostolskom pismu " Tertio millennio adveniente" Ivan Pavao II. gleda Drugi vatikanski sabor kao "providonosni događaj", usredotočen na otajstvo Krista i njegove Crkve i ujedno otvoren svijetu (18). Naglašava na poseban način da je današnji svijet "više nego ikada potreban čišćenja, da mu treba obraćenja" (18). Sabor je, prema Papi, "novom snagom pokazao današnjim ljudima Krista "Jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta; Otkupitelja čovjeka, Gospodara povijesti" (19). Golemo bogatstvo sadržaja i novi ton, ranije nepoznat, u saborskom predstavljanju tih sadržaja, čine, tako reći, navještaj novih vremena. Saborski su oci govorili jezikom Evanđelja, jezikom Govora na gori i Blaženstava" (20).

Mnogi biskupi i teolozi vide u događanju Međugorja ostvarivanje providonosnog događaja Sabora, novi ton i navještaj novih vremena u svoj jednostavnosti evanđeoske poruke.

Pastoralna ocjena

Jedan od najpoznatijih pastoralnih teologa današnjice bečki profesor Paul M. Zulehner proučavao je ljeti 1988. godine fenomen Međugorja i svoje zaključke objavio u predavanju "Medjugorje eine mystagogische Lektio" (Hrsg. Medjugorje Zentrum, "Medjugorje eine mystagogische Herausforderung ?", str. 72. 1oo). On polazi od tvrdnje da su Marijina ukazanja za naše vrijeme važna i neosporna (79). Za Gospine poruke u Međugorju kaže da su "vrlo dobra kateheza " i " izvrsno upućivanje u svetopisamsku poruku" (82). I upravo to je za njega jedan od najvažnijih teoloških kriterija; Međugorje ne vodi od Svetog pisma, nego prema njemu i Marija nije zadnja postaja nego putokaz. ( Nicht die Endstation sondern wie ein Wegweiser ). Pastoralni rad u Međugorju, način propovijedanja i slavljenje euharistije ljude koji tamo dolaze vodi do središta vjere. Nastojanje dušobrižnika usmjereno je prema tome da ljudi žive Božju riječ, da žive Sveto pismo i da slave Euharistiju. Vrijedna je i povezanost tog pastorala s Koncilom (82). Iz Međugorja hodočasnici nose sa sobom duboku svetopisamsku i euharistijsku pobožnost u svoje mjesne crkve. "Posebno me zadivljuje i to smatram velikim pozitivnim aspektom što tamošnji dušobrižnici ne nastoje ljude izvući iz normalne Crkve nego ih upravo žele ugraditi u svagdanji život mjesne crkve" (82 - 83). Profesora Zulehnera zadivljuje da se u Međugorju okuplja crkva malenih. "Tamo može svatko poći, nema zapreka koje bi trebalo preskakati. To mjesto je otvoreno za svakoga. I oni koje ne smatram baš religioznim virtuozima, jednostavna crkvena pješadija, osjeća se tu kod kuće... Ja se upravo radujem kad vidim da maleni dolaze u Međugorje, da se tu pridižu, da im se vraća nada u život, da se uzdignute glave vraćaju kući... To su za mene plodovi duha, koji je bez obzira na ukazanja, Bogu hvala, posvuda prisutan, jer gdje god Duh djeluje, tu je Crkva nazočna, jer Božja je nakana podizati čovjeka" (87).

U događaju Međugorja Zulehner otkriva "mistagogiju" , dovođenje čovjeka pred tajnu, gdje Bog iznutra otvara srce kao kod Lidije u Djelima apostolskim (usp 16,14). Bog svojom milošću ide ispred našeg crkvenog djelovanja . Pravi je cilj pastorala, prema Zulehneru, pomoći čovjeku otkriti tajnu Božjeg djelovanja u svom vlastitom životu i toj se tajni u slobodnoj ljubavi predati. "Strah me je da smo mi u današnjoj Crkvi izgubili mističku dimenziju vjere. Zato nam prijeti svođenje Evanđelja na moral. Ako nestane mistike, ne preostaje ništa drugo. Bila bi šteta kad bi u Međugorju ostale još samo moralne poruke. To nije cilj. Smisao poruka treba tražiti u obnavljanju mistike, u iskustvenom zajedništvu čovjeka s Bogom. To je događaj koji prethodi svakom djelovanju i svakom moralu. Bez tog mističnog temelja nitko od nas ne može moralno djelovati" (96 - 97). Teolozi i crkvenjaci su skloni tajnu tumačiti. "Ja sam, međutim, u svojoj teologiji naučio da tajne vjere ne postoje da ih tumačimo, nego da se u njima nastanimo, da budemo u njima kod kuće. Crkva će biti spašena , ako se opet naviknemo boraviti u tajni sasvim osobno, odlučno i hrabro" (98 - 99). To bi, po Zulehneru , bilo Međugorje: mistagogija, uvođenje normalnih ljudi u normalnu svagdanju tajnu Evanđelja.

Alfons Sarrach pak kaže: "Crkva je u Međugorju postala svjesna da ona nije organizacija, da nije savršena tvorevina ljudske ruke, ili instrument ljudske sile, ili samoposluga sakramenata, da nije opijum niti droga, da nije nešto napravljeno, nego upravo "misterij". Tek kada se to učvrsti u cijeloj Crkvi, ljudi će ponovno naći put do nje, u njoj se osjećati sigurni i klanjati se, slobodni i nesmetani (Poruka Međugorja o Bogu koji služi, Međugorje, 1995, str.143).

Evangelizacijsko značenje

Slavljenje otajstva spasenja svakako je najupečatljiviji doživljaj međugorskih hodočasnika. To je glavni sadržaj njihova boravka u svetištu. Iskustveni susret s tajnom vjere oni će ponijeti u život manje ili više svjesni da valja živjeti u sivilu svagdanjeg života.

Osnovne odrednice posreduju im propovijedi euharistijskih slavlja, Gospine poruke s kojima su se sreli, pobožnosti koje su ih oduševile.

U Međugorju se propovijeda na sasvim jednostavan način. Evanđelje je prema rasporedu liturgijskog kalendara i nastoji se pokazati put njegovu ostvarenju u životu suvremenog čovjeka. Naglasak je na obraćenju kao putu prema miru, na molitvi, postu, praštanju i vršenju djela ljubavi. Te i ostale Gospine poruke počivaju na onoj jednoj, zapisanoj u Ivanovom Evanđelju: "činite što vam on kaže" (2, 5).

Poruke su majčin poziv i molba, one respektiraju čovjekovu slobodu i nastoje ga motivirati za dobro. Cilj im je potaknuti pojedinca na osobno obraćenje, onda tek mogu slijediti drugi učinci.

I propovijedi, kao i poruke, i sadržajem i oblikom odražavaju jednostavnost svih oblika religioznog doživljavanja u Međugorju.

Međugorje je od velikog broja ljudi diljem svijeta vrlo brzo prihvaćeno kao religiozni fenomen i preraslo je u religiozni pokret širokih razmjera, između ostalog vjerojatno i zbog jednostavnosti poruke.

Međugorski hodočasnici na povratku u svoje zajednice ne ostaju pasivni. Oni najprije svojim životom nastoje živjeti poruke i Evanđelje i aktivnije sudjelovati u životu mjesne crkve. Tako se rađaju molitvene zajednice koje žive u duhu poruka i Marijine opcije za siromahe. Marijin zov je upućen svima da se poput Abrahama zapute u nepoznato, u neistražena područja vjere, vođeni Božjim zovom na slobodu.

Učinak Gospinih ukazanja u današnjem svijetu teško je ocijeniti. Jedno je ipak sigurno: što se pastiri Crkve često ne usuđuju spomenuti, čini Duh Sveti preko Marijinih ukazanja i njezinih poruka svijetu. Svijet malenih razumije i prihvaća Marijin govor. Svetopisamska vjera i svetopisamska iskustva ponovno postaju nazočnima i živima. Po Mariji Bog izvodi obnovu Crkve i svijeta.

Zaključak

U Međugorju se iz dana u dan okuplja Crkva hodočasnica - jedna, sveta, katolička i apostolska iz svih puka i jezika da slavi otajstvo spasenja u Duhu Svetomu. Slavljenje otajstava spasenja stoji u središtu svih okupljanja. Marija, Majka Gospodinova, okuplja na to slavlje, ona je u njemu nazočna kao brižna majka i prokušana odgojiteljica. Ona nježno poziva i ujedno zahvaljuje (Draga djeco, dječice... Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!), ali je u isto vrijeme i zahtjevna: molite, postite, mir nosite i mir tvorite, misu slavite, Evanđelje živite... Niste sami. Sve možete u onom koji vas iz tame zove u svoje divno svjetlo. Ona, majka Svjetla, nudi nam svoga sina, Sunce pravde, Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka i omogućava mu da postane svjetlo svijeta.

 

 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]